Nakon
vesele noći, uz brojne goste iz životinjskog carstva, rano buđenje negdje oko
6. Svježa priroda, sve miriši, sunce se polako diže tamo na istoku...
Brzinski doručak, spremamo šator i razmišljamo kako sada dalje s obzirom da i dalje ne znamo gdje je ta famozna markacija. I taj još famozniji novi put. I opet krećemo malo gore, malo dolje, malo lijevo, malo desno... svugdje neprohodno prema sjeveru... Na mobitelu, na Google Maps, vidimo šumsku cestu koju bi trebao sjeći put za Sovsko jezero... da nam se barem nje dokopat. I odlučimo, idemo ravno gore kroz šumu, ma ako ima 200 m do nje... I krenusmo... joj kad se sjetim. Skoro 2 sata probijanja kroz gustiš, šikaru, granje... za pišljivih 200 m! Ovdje pokupih ogrebtinu koja mi stvori ožiljak koji imam još i danas. A samo je površinska bila! Svašta. Na kraju smo se dokopali ceste, mokri ko miševi, krepani ko psi i s pomalo iscrpljenim psovkama na račun markacija, staza, šume, šikare, šumara koji su uništili stari put, itd, itd. Al dobro... tu je cesta, pa idemo njome prema istoku i usput tražimo markaciju. I zaista, nakon 15ak minuta hoda, evo je! Izlazi iz šume normalan šumski put, staza... pitamo se još uvijek gdje počinje s donje strane. Hm. Al sad smo bar bili na pravom putu, pa pravac za markacijom prema sjeveru i prema hrptu Dilj gore.
Nakon 20ak minuta stižemo na najviši vrh Dilja – Degman ili Jurje brdo (460 m) pod kojim se križaju planinarski putevi. Idemo desno, prema istoku i prema Sovskom jezeru te nakon sljedećih 15ak minuta dolazimo do još jednog raskrižja.
Ovdje s juga prilazi put za Sovsko jezero iz sela Matković Mala. Naš put vodi lijevo i napokon, nakon još 15 minuta hoda, stižemo na Sovsko jezero (KT4)! Točno u podne.
Sovsko jezero je inače vrlo lijepo mjesto. Divlje, a pitomo, pitoreskno, romantično, zaista krasno za piknik i odmor u prirodi, a nama se, onako iscrpljenima, u tom trenutku činilo ni manje ni više nego kao raj na zemlji. Jezero se nalazi u uvali okruženoj šumovitim humcima. Smatralo se da je ostatak Panonskog mora jer su u sedimentima nađeni fosili morskih zvijezda i školjaka. Tijekom ljeta, jezero posjećuju brojne ptičje vrste, prisutno je nekoliko vrsta žaba, te riba pa je mjesto popularno i među ribičima. U jezeru se nalazi izvor i ono nikad ne presušuje, bez obzira na oscilaciju vode tijekom godine.
 |
| i šator se sprema... |
Brzinski doručak, spremamo šator i razmišljamo kako sada dalje s obzirom da i dalje ne znamo gdje je ta famozna markacija. I taj još famozniji novi put. I opet krećemo malo gore, malo dolje, malo lijevo, malo desno... svugdje neprohodno prema sjeveru... Na mobitelu, na Google Maps, vidimo šumsku cestu koju bi trebao sjeći put za Sovsko jezero... da nam se barem nje dokopat. I odlučimo, idemo ravno gore kroz šumu, ma ako ima 200 m do nje... I krenusmo... joj kad se sjetim. Skoro 2 sata probijanja kroz gustiš, šikaru, granje... za pišljivih 200 m! Ovdje pokupih ogrebtinu koja mi stvori ožiljak koji imam još i danas. A samo je površinska bila! Svašta. Na kraju smo se dokopali ceste, mokri ko miševi, krepani ko psi i s pomalo iscrpljenim psovkama na račun markacija, staza, šume, šikare, šumara koji su uništili stari put, itd, itd. Al dobro... tu je cesta, pa idemo njome prema istoku i usput tražimo markaciju. I zaista, nakon 15ak minuta hoda, evo je! Izlazi iz šume normalan šumski put, staza... pitamo se još uvijek gdje počinje s donje strane. Hm. Al sad smo bar bili na pravom putu, pa pravac za markacijom prema sjeveru i prema hrptu Dilj gore.
Nakon 20ak minuta stižemo na najviši vrh Dilja – Degman ili Jurje brdo (460 m) pod kojim se križaju planinarski putevi. Idemo desno, prema istoku i prema Sovskom jezeru te nakon sljedećih 15ak minuta dolazimo do još jednog raskrižja.
 |
| raskrižje puteva nedaleko Sovskog jezera |
Ovdje s juga prilazi put za Sovsko jezero iz sela Matković Mala. Naš put vodi lijevo i napokon, nakon još 15 minuta hoda, stižemo na Sovsko jezero (KT4)! Točno u podne.
 |
| pazite da ne zgazite žabice :-)))) |
 |
| Sovsko jezero |
 |
| Sovsko jezero, sada iz drugog kuta |
Sovsko jezero je inače vrlo lijepo mjesto. Divlje, a pitomo, pitoreskno, romantično, zaista krasno za piknik i odmor u prirodi, a nama se, onako iscrpljenima, u tom trenutku činilo ni manje ni više nego kao raj na zemlji. Jezero se nalazi u uvali okruženoj šumovitim humcima. Smatralo se da je ostatak Panonskog mora jer su u sedimentima nađeni fosili morskih zvijezda i školjaka. Tijekom ljeta, jezero posjećuju brojne ptičje vrste, prisutno je nekoliko vrsta žaba, te riba pa je mjesto popularno i među ribičima. U jezeru se nalazi izvor i ono nikad ne presušuje, bez obzira na oscilaciju vode tijekom godine.
 |
| žabica |
 |
| još jedna žabica |
 |
| biljčica |
Uz jezero se nekad
nalazilo selo Sovski dol koje se danas nalazi 3 km prema SI, a od njega do
jezera vodi dobra makadamska cesta kojom mogu proći i autobusi (česti su
školski izleti). Okoliš je uređen za posjetitelje: brojne su kupice i stolovi,
mjesta za roštiljanje, četiri uređene “česme” tj. izvora (koliko sam ih ja uočila), lijepi
vidikovac na brdu zapadno od jezera sa super pogledom na Požešku kotlinu i
Papuk… Ma divotica! :-)))
Iako je bila nedjelja, nije bila gužva tj. većina posjetitelja je bila sjevernoj strani jezera, dok smo mi naš tabor udarili pod brajdom na južnom dijelu, tik uz česmu s finom hladnom vodicom koja nam je tako dobro došla s obzirom da smo naše zalihe već poprilično iscrpili. Ipak je plan bio doći na jezero (i do vode) dan prije. Slijedi odmor pa kuhanje špageta da povratimo malo snage. I neizostavna kavica i keksi su također bili na meniju. Odmor nakon ručka i već su 2 sata. Vrijeme da se krene dalje. A tako nam je bilo lijepo i ugodno tu, najradije bi ostali cijeli dan. Eh, da se sutradan nije trebalo ić radit, vjerojatno i bi. Vode ima, hrane smo također imali sasvim dovoljno... moglo se, da se moglo :-P.
I krenusmo prema sljedećoj kontrolnoj točki – vrh Čardak (423 m). Put nas vodi kroz Fukin dol – kanjon u kojem je carstvo bršljana. I stvarno su strane kanjona skoro potpuno prekrivene tom puzavom biljčicom. Nastavljamo dalje, ponovno malo kroz gustiš i ne baš dobro održavan i markiran put, do hrpta Dilja (GPS je ponekad stvarno dobra stvar, ali ipak je najbolja kombinacija njega i karte).
E sad je dalje sve lako! Nastavljamo još oko sat i pol lijepom stazom po hrptu. Tu i tamo izlazimo na čistinu na mjestima gdje je šuma posjećena. Super pogled prema jugu, daleko u Bosnu, ali ne zastajemo baš. Malo smo na knap s vremenom, a i na suncu je opako vruće (za razliku od ove godine). Ponegdje se isto treba probijati kroz visoku travu, ali sve u svemu, dobar put, lijepo položen i nenaporan. I tako stižemo na Čardak (KT5) te radimo još jednu dužu pauzu i drugi gablec. Na Čardaku je vrh obilježen visokim betonskim geodetskim tornjem. Moram priznati da mi još nije jasan smisao tih tornjeva na vrhovima (Čardak, Brezovo polje na Psunju, Maksimov hrast na Požeškoj gori...)
Sad smo već bolje volje, već smo pred zadnjom etapom puta. Krećemo prema jugu i prema Ljeskovim vodama, još jednom popularnom izletištu gdje se nalazi malo umjetno jezero, gdje stižemo za kojih 30-40 minuta. Pauza za kavicu i keksiće...
Gledamo sumnjičavo u crno nebo prema jugozapadu i mislimo si “Pa neće valjda kiša!” I naravno da hoće! Nije padala jako, ali dovoljno da nam pokvari posljednji dio puta, jer hodat kroz šumu po kiši (koja inače nije bila u prognozi, ali kad oni uopće pogode???) bez kišobrana ili kabanice nas baš i nije privlačilo. I odlučili smo promijeniti trasu i ići asfaltom prema glavnoj cesti Slavonski Brod – Vrpolje. Za slučaj da se izlije kiša da možemo nekoga zaustavit za prijevoz :-) Opisivat hodanje po cesti stvarno nema smisla pa ću ovdje više-manje završiti našu priču...
Do doma smo stigli po mrklom mraku, zadnju dionicu nismo vidjeli, ali smo bar obišli sve KT. A za posjet izvoru Čapljevik i Šumi Striborovoj će se već nać vremena. Jednog lijepog dana. :-)
 |
| stari bunar |
 |
| (četvrti) izvor na putu od jezera prema vidikovcu |
 |
| pogled s vidikovca |
 |
| vidikovac |
Iako je bila nedjelja, nije bila gužva tj. većina posjetitelja je bila sjevernoj strani jezera, dok smo mi naš tabor udarili pod brajdom na južnom dijelu, tik uz česmu s finom hladnom vodicom koja nam je tako dobro došla s obzirom da smo naše zalihe već poprilično iscrpili. Ipak je plan bio doći na jezero (i do vode) dan prije. Slijedi odmor pa kuhanje špageta da povratimo malo snage. I neizostavna kavica i keksi su također bili na meniju. Odmor nakon ručka i već su 2 sata. Vrijeme da se krene dalje. A tako nam je bilo lijepo i ugodno tu, najradije bi ostali cijeli dan. Eh, da se sutradan nije trebalo ić radit, vjerojatno i bi. Vode ima, hrane smo također imali sasvim dovoljno... moglo se, da se moglo :-P.
 |
| naš "logor" :-) |
 |
| uređeni okoliš, stvarno lijepo |
 |
| i još malo jezera, sad iz daljine ;-) |
I krenusmo prema sljedećoj kontrolnoj točki – vrh Čardak (423 m). Put nas vodi kroz Fukin dol – kanjon u kojem je carstvo bršljana. I stvarno su strane kanjona skoro potpuno prekrivene tom puzavom biljčicom. Nastavljamo dalje, ponovno malo kroz gustiš i ne baš dobro održavan i markiran put, do hrpta Dilja (GPS je ponekad stvarno dobra stvar, ali ipak je najbolja kombinacija njega i karte).
 |
| zeleni tunel na putu prema Čardaku |
E sad je dalje sve lako! Nastavljamo još oko sat i pol lijepom stazom po hrptu. Tu i tamo izlazimo na čistinu na mjestima gdje je šuma posjećena. Super pogled prema jugu, daleko u Bosnu, ali ne zastajemo baš. Malo smo na knap s vremenom, a i na suncu je opako vruće (za razliku od ove godine). Ponegdje se isto treba probijati kroz visoku travu, ali sve u svemu, dobar put, lijepo položen i nenaporan. I tako stižemo na Čardak (KT5) te radimo još jednu dužu pauzu i drugi gablec. Na Čardaku je vrh obilježen visokim betonskim geodetskim tornjem. Moram priznati da mi još nije jasan smisao tih tornjeva na vrhovima (Čardak, Brezovo polje na Psunju, Maksimov hrast na Požeškoj gori...)
 |
| vrh Čardak - betonski geodetski toranj |
Sad smo već bolje volje, već smo pred zadnjom etapom puta. Krećemo prema jugu i prema Ljeskovim vodama, još jednom popularnom izletištu gdje se nalazi malo umjetno jezero, gdje stižemo za kojih 30-40 minuta. Pauza za kavicu i keksiće...
 |
| spust s Čardaka prema Ljeskovim vodama |
 |
| Ljeskove vode, pred kišu |
 |
| Ljeskove vode |
Gledamo sumnjičavo u crno nebo prema jugozapadu i mislimo si “Pa neće valjda kiša!” I naravno da hoće! Nije padala jako, ali dovoljno da nam pokvari posljednji dio puta, jer hodat kroz šumu po kiši (koja inače nije bila u prognozi, ali kad oni uopće pogode???) bez kišobrana ili kabanice nas baš i nije privlačilo. I odlučili smo promijeniti trasu i ići asfaltom prema glavnoj cesti Slavonski Brod – Vrpolje. Za slučaj da se izlije kiša da možemo nekoga zaustavit za prijevoz :-) Opisivat hodanje po cesti stvarno nema smisla pa ću ovdje više-manje završiti našu priču...
 |
| zalazak.... |
Do doma smo stigli po mrklom mraku, zadnju dionicu nismo vidjeli, ali smo bar obišli sve KT. A za posjet izvoru Čapljevik i Šumi Striborovoj će se već nać vremena. Jednog lijepog dana. :-)
