Predzadnji dan našeg ljetnog boravka (kolovoz 2012.) u Begovom Razdolju
odlučili smo posvetiti Burnom Bitoraju i Viševici na kojima nismo nikada bili.
Da što više vremena možemo provesti na cilju, odlučili smo autom doći do
planinskog sedla Javorje odakle se lako može doći i do Bitoraja i do Viševice. U
mjestu Vrata (pored Fužina), kada se ide u smjeru Fužina, treba pred kraj mjesta skrenuti lijevo
preko pruge. Cesta prelazi preko livade te ulazi u šumu (kad se prijeđe pruga
treba ići desno i potom odmah lijevo – ovdje je račvanje u obliku slova V i za
Javorje treba ići desnim krakom; lijevi krak je pješački prilaz za Bitoraj).
Nakon oko 2.5 km je još jedno račvanje gdje opet treba ići desno. Cesta dalje
vodi kroz šumu te, oko 10 km od pruge u Vratima, dolazi do Javorja odakle se na
jednu stranu može na Bitoraj, a na drugu na Viševicu. Tako smo si omogućili
jednostavan uspon na oba vrha u istom danu.
Oboružani standardnom opremom, prije svega s dovoljno vode i
hrane, krenuli smo prvo na Bitoraj. Na Javorju smo skrenuli za markacijom drugom šumskom cestom (također je prohodna za aute, no ne bih preporučila
vožnju sa spuštenim autima) prema SI kojih 550 m do mjesta gdje se, prema
sjeveru, odvaja planinarska staza koja na početku ide kroz strmu vlaku. I opet je staza
malo sakrivena s ne baš vidljivom markacijom (iliti početak staze baš ne izgleda kao staza). Treba paziti jer ako se
čovjek zagleda u nešto na suprotnoj strani ili bilo gdje drugdje, lako može produžiti
u "nedogled" po cesti. Nakon kojih 400tinjak metara počinje nešto strmiji
uspon koji traje sljedećih 900tinjak metara. Nakon toga, uspon je dalje lakši.
Ukupna udaljenost od Javorja do vrha Bitoraja je 3 km. Usput je priroda tako
lijepa da se put gotovo ni ne osjeti ako više pažnje posvetite onome što vas
okružuje, a manje nogama. :-D Staza gotovo u potpunosti ide šumom te je vrlo
prikladna za uspon ljeti i sl. U finoj šumskoj hladovini se vrućina ne osjeća. Uz
usputna zadržavanja i foto-pauzice, do vrha nam je (od mjesta gdje se put
odvaja od ceste) trebalo 1:15h.
|
Bitoraj - vrh |
Vrh Bitoraja (1386 m) je skupina stijena koje strše
desetak metara iznad šumske vegetacije koja prekriva cijelu planinu. Vrh je
ujedno jedini vidikovac na Bitoraju. I vidik je zaista fenomenalan: vide se
gotovo svi vrhovi Gorskog Kotara, Riječki zaljev, Učka...
|
pogled s vrha prema istoku |
|
pogled prema sjeveru |
|
pogled prema SI |
|
pogled prema JI |
|
pogled prema istoku |
No sve to uz uvjet da
uspijete nešto pogledati, a da vas vjetrusina ne otpuše. Majko mila, al ga dere
gore! Cijelim putem skoro ni daška vjetra, a gore orkan! Da, da, jasno je zašto
je “Burni“ Bitoraj. I mamuta bi moglo otpuhat. No, nekako smo ipak ostali na zemlji.
;-) Nije baš da mi je bilo svejedno stajat na koji metar od ruba provalije s
tim udarima vjetra. S obzirom da je uz vjetar bilo i poprilično hladnjikavo, na
vrhu se nismo dugo zadržali. Foto session, upisna knjiga, žigovi i bježmo dalje
do skloništa. A već se i vrijeme ručka približilo. Bar prema našim želucima :-)
|
Bitoraj - vršna skupina stijena |
|
Bitoraj - kutija s upisnom knjigom |
Sklonište se nalazi kojih kojih 400 m (10-15') od vrha u pravcu SZ na visini od
1303 m. To je mala, drvena, vrlo zgodna kućica pored koje se nalazi cisterna s
vodom. U prizemlju je blagavaonica/dnevni boravak, a u potkrovlju spavaonica za
10ak osoba no po potrebi se može “stisnuti” i više ljudi. ;-) Sklonište je
1984. podiglo PD Bitoraj iz Zagreba.
|
planinarsko sklonište Bitorajka |
|
raskrižje puteva pored skloništa |
Tu smo se smjestili za stolom u kućici,
tik uz prozor s pogledom na zelenilo, i razvukli naše drangulije te se bacili
na klopu. Naravno, nestala je dok bi rekao “keks“. Kako smo planirali još i do Viševice,
nismo se predugo zadržavali. Kratki odmor nakon ručka i krećemo nazad. Sad smo
preko vrha samo “pretrčali“ da se što prije sklonimo pred vjetrom i “odjurili“
nazad do auta da što prije krenemo na Viševicu....
....... nastavak "Viševica" ........