 |
| dvorac Janković u Stražemanu |
Burg je bio podignut na izrazito šiljastom brdu, visine 584 m, između potoka Radovanke na istoku i Stražemanke na zapadu. Brdo doslovno "strši" u odnosu na okolni teren pa bi mogli reći kako je čudno što i ova lokacija nema naziv Oštrc već se prikladno zove Grad. Ponekad se zaista pitam kako su pobogu u ono doba "vukli" kamenje na takve čuke.... teško se na njega popeti i noseći sam sebe, a kamoli još s nekakvim teretom (materijalom). I kamenjem... (i ja zaboravim slikat položaj 😭😭😭 )
 |
| pogled sa Stražemana prema sjeveru |
Najjednostavniji (i vjerojatno najlakši) prilaz burgu je iz sela Biškupci u kojem se, s ceste za Veliku (ili iz Velike, ovisno s koje strane se dolazi), skrene prema sjeveru za selo Doljanci. Na kraju sela počinje dosta dobar makadam kojim treba ići do skretanja desno na nešto lošiji makadam, no i dalje prohodan za većinu automobila (od skretanja s glavne ceste do ovog skretanja ima oko 4.5 km). Nakon skretanja slijede dvije serpentine (jedna na desno, jedna na lijevo) i ubrzo nakon njih, s desne/južne strane ceste, počinje put prema burgu (od skretanja do početka puta ima malo manje od 500 m). Put je zapravo šumska cesta (nije prohodna za automobile) i jednostavan je za orijentaciju iako nema markacija. No, na samom početku treba paziti – bolja cesta nastavlja ravno dok put prema Stražemanu, nakon otprilike 30-40 m, skreće lijevo – mi smo promašili (automatski čovjek prati bolji put), ali smo primijetili nakon stotinjak metara i vratili se 😊. Put potom ide stalno ravno i strmo uzbrdo te se, za malo manje od 1 km, križa sa šumskom cestom koja dolazi iz smjera potoka Radovanke.
 |
| početak puta |
 |
| prvi dio puta u gornjem dijelu |
Ovdje prvi puta nailazimo na markacije. Na križanju treba skrenuti desno i pratiti markacije još 400-tinjak metara do burga.
 |
| prve markacije na putu |
Pri završnom usponu na glavicu brijega treba biti oprezan jer je put izrazito strm, a osipava se, pa se može lako poskliznuti i ozlijediti.
 |
| završni dio uspona |
 |
| pred samim vrhom |
 |
| pogled unazad ... strmo 😧 |
Stari prilazni put je sigurno dolazio istim pravcem kao i danas jer je to jedina pristupačna strana. Na habsburškoj vojnoj karti iz 18. st. (1st military survey, 1781-1783) ucrtana je cesta koja uz potok Radovanku ide prema sjeveru te se na hrptu Papuka (ispod Ivačke glave) račva na istok i zapad te ide dalje prema Drenovcu i Voćinu. Ona je vrlo vjerojatno postojala i u doba kad je burg bio u funkciji, a od nje se odvajao put koji je vodio do utvrde.
 |
| Stražeman na karti iz 18. st. |
O izgledu Stražemana danas nemamo nikakvih podataka. Od njega su se sačuvali samo skromni ostaci zidova. Ono što možemo zaključit iz situacije na terenu također nije mnogo.
Popevši se puteljkom na vrh brda, dolazi se na omanji plato dimenzija oko 14 m u smjeru SI-JZ te oko 29 m u smjeru SZ-JI (izračun pomoću alata na stranici geoportal.dgu.hr, a odnosi se na vršno područje omeđeno izohipsom).
 |
| položaj burga na Hrvatskoj osnovnoj karti - izvor geoportal.dgu.hr (crveno je označen put kojim smo išli) |
 |
| vršni plato - položaj kule |
Ovdje se, izgleda, nalazila četverokutna (ulazna/branič) kula od koje se sačuvalo samo nešto zidova na zapadnoj strani.
 |
| najbolje sačuvani dio zida na zapadnoj strani |
 |
| najbolje sačuvani dio zida na zapadnoj strani |
 |
| zapadni zid - detalj |
 |
| zapadni zid - detalj |
 |
| ostatak zida na SZ |
Vrlo slabi tragovi urušenog građevnog materijala vidljivi su i na južnoj strani, dok su na sjeveru manje prisutni. Uz istočnu stranu se nisam provukla, no moj “supatnik” u veranju jest i on kaže da na toj strani nema ostataka zidova, već je prisutno samo urušeno kamenje.
Također se čini da je današnji vršni dio platoa zapravo vrh urušenog građevnog materijala pomiješanog s višestoljetnim nanosom humusa. Iliti doima se kao da se kula, ili bar jedan njezin dio, urušila "sama u sebe" stvorivši tako novi humak/vrh brijega koji je viši u odnosu na drugi plato. U tom bi slučaju vidljivi ostaci zidova vjerojatno pripadali prizemnoj etaži te bi međusobni (visinski) odnos dva platoa bio realniji.
 |
| ostaci zida na jugu |
 |
| ostaci zida na jugu |
Dimenzije kule nisu nam poznate, no naravno nije mogla biti veća od površine samog platoa. S obzirom na ostatke (i urušenja) zidova, očito se protezala od jednog do drugog ruba (istočnog i zapadnog). Dakle, pretpostavit ćemo da je, u smjeru SI-JZ, bila široka oko 14 m, a ako je suditi prema drugim četverokutnim kulama iz tog doba, sve stranice su vjerojatno bile više-manje istih dimenzija. Stoga je vjerojatno zauzimala južni dio platoa s nešto slobodnog prostora na sjeveru. Kako su bili izvedeni prilaz kuli i ulaz, možemo samo nagađati. Jarka nije bilo jer ga nema gdje ni biti. Samim time nije moglo biti niti pokretnog mosta jer se nije imao na što spuštati. Ulaz je vjerojatno standardno bio izdignut nad okolišem te se nalazio na 1. katu, a pristup je mogao biti izveden pomoću drvene rampe ili stepenica.
 |
| presjek branič kule (G. Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji) |
 |
| Blankenstein u Njemačkoj: branič-kula (Berchfrit), rekonstrukcija (Z. Horvat: Branič-kule na burgovima kontinentalne Hrvatske od 13. do 15. stoljeća) |
O visini je bolje ništa govoriti jer je sve ovo do sad moje čisto razmišljanje "na glas", pa treba negdje podvući crtu u iznošenju pretpostavki. Ali!!!! trenutno sam baš raspoložena za nagađenje i matematiku 😁
Kako sam već spomenula u postu o Tuščaku, Zorislav Horvat u svom članku “Branič kule u burgovima 13.-15. st.” navodi da je uobičajeni pretpostavljeni odnos širine i visine branič kula 2:3 pa onda jednostavnom matematikom dolazimo do moguće visine kule od oko 20 m (14 : 2 = 7 x 3 = 21) što bi značilo da je mogla imati prizemlje, 4 kata i krov/potkrovlje? (ako računamo da je prosječna visina kata oko 3.5 m).
S južne strane kule, tj. platoa, nalazi se jarak (koji doduše možda samo danas podsjeća na jarak, a možda je zaista bio dodatni način utvrđivanja drugog dijela burga), a nakon njega je drugi plato, niže nadmorske visine u odnosu na prvi.
 |
| "branič kula" desno, "palas" lijevo i jarak između (pogled s JI) |
 |
| "branič kula" lijevo, "palas" desno i jarak između (pogled s JZ) |
 |
| "branič kula", pogled s juga (iz zapadnog dijela jarka) |
Ovaj je dio burga najzaštićeniji i nalazi se na posve nepristupačnoj strani pa možemo prepostaviti kako su ovdje bile stambene prostorije (palas?) te da su dva objekta bila povezana drvenim mostom, bilo fiksnim ili pokretnim (a ako posve pustimo mašti na volju, mogla su biti i oba - dio jarka bliže kuli je mogao biti premošćen fiksnim mostom na koji bi se s "palasa" spuštao drugi dio čime bi se postigla dodatna sigurnost za stanovnike utvrde). Malo me podsjeća na situaciju u Krapini (slika dolje), ali u puno jednostavnijem i skromnijem obliku.
 |
| Krapina, shematski prikaz stanja burga 13.-14.st. (Z.Horvat: Ulazi u burgove 12.-15.stoljeća) |
Od "palasa" se sačuvalo još manje nego od kule. Samo sporadični tragovi sitnog kamena lomljenca i morta pokazuju kako je ovdje stajala neka građevina. Ovaj plato pak ima izgled "krnjeg" trokuta širine oko 22 m uz jarak te 5 m na najužem, južnom dijelu dok mu dužina iznosi oko 40 m. S obzirom na gotovo nepostojeće ostatke zidova, ne mogu čak niti pretpostaviti je li objekt bio pravilnog četverokutnog oblika ili je pratio konfiguraciju tla.... sve je moguće (iako u mislima više naginjem drugoj opciji - također na osnovu sličnih situacija kod drugih burgova).
 |
| skromni ostaci istočnog (pod)zida "palasa" |
Na kraju cijelog ovog maštanja o izgledu burga još jednom napominjem da je sve navedeno samo moje razmišljanje i pretpostavka te se nikako ne smije uzeti "zdravo za gotovo" iliti kao činjenica. Nikako ne želim ući u klub onih koji na osnovu ničega sa sigurnošću tvrde kako je nešto izgledalo i "prodaju" pretpostavke pod činjenice. 😉
 |
| pogled prema sjeveroistoku (Papuk) |
Nažalost, i odlomak o povijesti možemo započeti s "O povijesti Stražemana nemamo mnogo podataka”. A što reći kad ih nema baš. Dok se sam toponim relativno često spominje, o burgu nema gotovo nikakvih informacija.
Naselje i posjed Stražeman u prošlosti su nosili naziv Stražemlje. Smatra se da je to, prije svega, bilo ime potoka Stražemanke te da je kasnije prešlo na naselje uz njega, a potom i na šire područje koje se nazivalo Postražemlje. Također se pretpostavlja da je naselje starije od utvrde nad njim. Samim time ne bi bilo točno etimologijsko objašnjenje kako je utvrda, kao “straža”, dala ime naselju. Dok je Stražemlje bio srednjovjekovni oblik imena mađarskog porijekla, odmah po turskom osvajanju sufiks -mlje je zamijenjen turskim -man te je novi oblik Stražeman ostao u upotrebi do danas.
 |
| pogled prema zapadu |
U 14. st., u popisima ubiranja Papine desetine 1332., 1334. i 1335., spominje se župa sv. Mihajla u Stražemlju (Strasoniia, Strazelme, Strazembla). Ako je župa tad već postojala, sama crkva je vjerojatno (dosta) starija. Postojanje župe ukazuje da se radilo o važnijem/većem naselju, a tome u prilog govori i plemićka obitelj s pridjevom Stražemanski (de Ztrasemlya). Župna crkva je porušena za vrijeme turske okupacije.
Stražemlje kao naselje/posjed se prvi puta spominje 1378. u parnici oko posjeda Predišinac nedaleko Pleternice. Krajem 14. st. i tijekom 15. st. se više puta spominju plemići Stražemanski među kojima se ističe Marko, povjerenik i bilježnik palatina Nikole Gorjanskog (početak 15. st.). Najvažniji član obitelji bio je Juraj, ban Srebreničke (1494./95.) i Jajačke banovine (1505.-1510.), a kasnije kapetan i vojskovođa na dijelu bosanske granice prema Osmanskom carstvu. U to se doba prvi i jedini puta, prije turske okupacije, spominje i sam burg u listini iz 1503. kao castrum Ztrasemle u vlasništvu obitelji Stražemanskih.
 |
| pogled prema jugozapadu |
Stražeman je vjerojatno pao u turske ruke u razdoblju između pada Požege i pada Kamengrada (1537.-1539.), no o tome, kao ni o njegovoj kasnijoj sudbini, nema nikakvih podataka. Poznato je samo da su stanovnici stražemanske varoši bili dužni, kao zidari i tesari, održavati Kamengrad dok su drugi radili kao klesari topovskih kugli za tvrđave sandžaka Požega te su stoga bili oslobođeni plaćanja poreza. Najraniji popis iz razdoblja nakon oslobođenja od Turaka, iz 1698., spominje ruševine u dobrom stanju (rudera bona arcis Sztraseman) dok se u popisu iz 1702. spominje kao zidana utvrda na brdu zvanom Stražeman, ali posve razrušena (totaliter dirruta).
 |
| pogled prema jugoistoku |
I na kraju ovog povijesnog pregleda, opet ostajem(o) s hrpom pitanja i nelogičnosti. Znači, ako dobro tumačim(o) navode u literaturi, naselje, župa i plemići Stražemanski postoje u 14. st., ali ne i utvrda. U tom slučaju imam nekoliko pitanja (uz određenu dozu humora 😉 ) ...
-kao prvo, zašto je obitelj Stražemanskih uzela naziv po posjedu na kojem se nalaze varoš i crkva ako oni sami na tom istom posjedu nisu imali neko sjedište?
-vezano za gornju stavku – gdje su ti plemići boravili? U kući (da ne kažem kućerku) u varoši/selu s "običnim" pukom? (aha, mo'š mislit)
-ako je utvrda izgrađena tek u 15. st., ili bolje reći krajem 15. st., onda su graditelji odabrali vraški KRIVO mjesto jer je na toj čuki utvrda izložena vatrenom oružju k'o glineni golub puški. Položaj na kojem se Stražeman nalazi je toliko tipično gotički (postmongolski) da bode u oko koliko je "školski” primjer biranja položaja nakon provale Mongola (visoki, nepristupačni položaji s odličnim nadzorom nad okolnim područjem). Naravno, to ne znači da je morao biti sagrađen odmah nakon iste iliti sredinom 13. st., no mislim da bi se moglo reći kako je vjerojatno postojao u 14. st. kada se spominju i župa i naselje i obitelj Stražemanskih. To što se u izvorima burg ne spominje ne znači apsolutno ništa. Eto, da se opet vratim na već spomenuti Tuščak o kojem u izvorima ne nalazimo niti jednog jedinog slova, ne znamo ni kako se zvao niti išta. I što, nije postojao zbog toga? A eno ga, stoje mu ostaci tamo na Žumberku i danas. I arheološka istraživanja su pokazala da je sagrađen u 13. st. Dakle, temeljiti neka saznanja samo na povijesnim ispravama, od kojih je dobar dio falsifikat, dobar dio je nestao, a ono što je ostalo pokazuje nam samo dijelić povijesti, je u potpunosti i u najmanju ruku … besmisleno. Ok, besmisleno je i tvrditi bez dokaza da je nešto starije (ili mlađe) nego što se smatra… ali, gledajmo logički…
-imamo župnu crkvu
-imamo naselje i posjed koji očito ima i određenu površinu, a i važnost (inače ne bi tu bila župa i ne bi neka obitelj uzela pridjevak po njemu)
-imamo spomenutu obitelj koja ima i svojevrsni ugled na dvoru, dakle nisu neki tamo beznačajni plemići (a i da jesu, i takvi moraju imati neko svoje "uporište”)
-imamo određene sličnosti između Stražemana i drugih burgova iz predturskog tj. postmongolskog razdoblja (cca 14. st.) – položaj, koncepcija i izgled burga itd….
… kad sve to zbrojimo, što je vjerojatnije i logičnije? Da je burg sagrađen tek negdje krajem 15. st. na istaknutom položaju na kojem glumi nepokretnu metu tada već rasprostranjenom vatrenom oružju (da citiram komentar - na fotku položaja (s interneta) - prijateljice i kolegice arheologa: “pa tu čuku i slijepac nacilja!”) ili da je, kao sjedište manje plemićke obitelji, sagrađen negdje u 14. st. (tko zna, možda i ranije), no o tome se do danas nije sačuvalo nikakvih zapisa…
Eto, zaključak o tome prepuštam čitateljima. 😊 A hoćemo li ikada saznati istinu, tko zna… s obzirom na stanje u našoj dragoj Hrvatskoj, vjerojatno nećemo nikad jer se nikad neće naći sredstava za provesti bar neka manja istraživanja na ovako “beznačajnom” lokalitetu…
I za kraj još koja "nevezana" fotka 😊
 |
| Planinarski štapovi, pri završnom usponu (i silasku), zlata vrijede 😁 |
 |
| putem ima mnogo iznimno velikih, starih izvaljenih stabala |
IZDVOJENA LITERATURA:
1. Stanko Andrić, Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku: prilozi za lokalnu povijest (drugi dio), Scrinia Slavonica 9 (2009), str. 57-98.
