Na krajnjem istoku Hrvatske, sjeverno i južno od autoputa Zagreb-Lipovac, nalazi se šuma Spačva – posljednji ostaci nekadašnje Slavonske prašume. Ime je dobila po rijeci Spačvi koja protječe kroz nju, a još je protkana vodotocima Bosuta i njegovih pritoka Studve, Virova, Lubnja, Berave i Biđa. Prostire se na 40 000 ha te čini 1/5 svih šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, a ujedno spada među najveće cjelovite šume hrasta lužnjaka u Europi!
 |
| rječica Studva |
Prošle godine, otprilike u ovo doba, uputili smo se do Spačve da mi Purgerice vidimo “kaj tam zapravo ima”. Naravno, šuma nije bila naše jedino odredište, no više o ostalome neki drugi put.
Zamišljeno je bilo provozati se šumom i vidjeti što veće područje (odabrale smo dio šume južno od autoputa, ali nažalost vidjele smo manje od planiranog zbog niže navedenih “letećih” razloga). Iako je Spačva “prošarana” makadamskim cestama (u dobrom stanju) i teoretski je dostupna posjetiocima, na mjestu gdje smo mi ušle u šumu (južno od Lipovca) stoji znak zabrane prometa. Jel treba reći da smo ga (relativno) hladnokrvno izignorirale? :-) Ali, u našu obranu, na mjestu gdje smo iz šume izašle nema nikakvog znaka zabrane, čak je postavljen i nekakav “ulaz-izlaz” s imenom sela na njemu, a na kraju je ispalo da lokalno stanovništvo, na dnevnoj bazi, normalno prometuje šumom tako da nam više uopće nije bilo jasno jel se ljudi okolo voze zakonito ili protuzakonito. Naša poznata proturječnost.
 |
| močvara |
 |
| rječica Studva |
 |
| bunar |
I tako smo se nas dve krenule vozikat po Spačvi. Priroda je zaista prekrasna tamo. Koji raspon zelene boje, od sasvim svijetle do tamne. Od čiste zelene do one koja prelazi u modru. Nebrojene vrste poljskog cvijeća. Sklad prirode u svakom pogledu. Vidjele smo i lijepe primjerke životinjskog svijeta poput srne (koja je nažalost bila predaleko za neku suvislu fotografiju iako nas je dugo promatrala dok nama nije dojadilo gledanje, pa smo otišle), srne s lanetom nasred ceste (ovi su, nažalost, zbrisali prije nego što smo uspjele upalit fotiće) te dosta rijetke crne rode koja je bila tako ljubazna da nam lijepo “odpozira”.
 |
| crna roda |
 |
| crna roda |
 |
| crna roda u letu |
Nažalost, uz drage životinjice, šuma je vrvjela raznolikim bubama svih veličina, boja i oblika koje bi se naprosto “raspametile” kad bi “nanjušile” svježe toplokrvne stvorove, iliti nas. I što je još gore, krvožderne beštije aka komarci su bili zastupljeni u tako velikom broju da bi komotno mogli govoriti o milijardama! Iz auta se praktički nije moglo izaći. Većina fotografiranja je bila izvedena u stilu: namaži se maramicom protiv komaraca – spusti prozor – pošpricaj autan/off u okolicu – slik-slik! – digni prozor – smrt komarcima u autu! – kidaj dalje! Potrošnja autana/offa/dipterola (i tko zna čega još, bilo je tu više bočica) se mogla mjeriti u hektolitrima, a potrošile smo i cijeli (veliki) paket nekakvih vlažnih maramica protiv komaraca. Prestrašno!
 |
| kanalić i mostić |
Osim vozikanja, imale smo namjeru posjetiti i Zvjezdan-grad, wasserburg smješten duboko u Spačvi, uz rječicu Studvu. No, odustale smo od te zamisli: previše komaraca, previše vegetacije i previše blata za normalan pristup.
 |
| Studva kod športsko-ribolovnog centra |
 |
| Studva - detalj |
Dok smo još tražile mogući put do burga, naletjele smo na športsko-ribolovni centar uz Studvu. Inače, Studva je na tom dijelu granica sa susjednom nam Srbijom.
 |
| Studva kod športsko-ribolovnog centra |
 |
| športsko-ribolovni centar |
U centru je bilo okupljeno ljubazno društvance koje nas je ponudilo pićem i napolitankama te nas uputilo da je do Zvjezdan-grada najbolje i najlakše doći upravo riječnim putem. Čak su se ponudili i da nas odvezu. No, zbog “letećih” razloga smo ipak odbile. Najzanimljivije je bilo što, čini se, komarci nisu baš imali nekog afiniteta za “domaću hranu” – naime, ti ljudi tamo sjede po cijeli dan bez da ih išta upikne (jedan ili dva uboda se ne računaju)! A nas je okružio cijeli roj čim smo izašle iz auta. Dugi rukavi (na visokoj temperaturi), duge hlače, konstantno špricanje autanom po sebi, po zraku, po svemu… nije puno pomoglo. Ulijeću u kosu, oči, usta (ako ih otvorite npr. da nešto kažete) – U Ž A S !!! Tako da smo se vrlo brzo zahvalile domaćinima na gostoprimstvu i zbrisale u sigurnu zatvorenost našeg autića. A potom i, prvim raspoloživim putem, iz Spačve u smjeru sela Soljani.
 |
| Studva |
 |
| izlaz iz Spačve prema Soljanima |
Zaključak: Spačva je prekrasan komadićak istočne Hrvatske (Srijema) kakva je nekad bila. Definitivno vrijedi pogledati i uživati u toj lepezi zelenih boja i ljepoti prirode. Smiruje psihu, zaista (dok nema komaraca, naravno :-D ). ALI, izbjegavajte period leta komaraca, a pogotovo razdoblje nakon (velikih) kiša. Da nije bilo te napasne gamadi, naš bi izlet bio jedna sasvim druga priča (ali ni ovako nam nije ni najmanje žao ;-) ).
No comments:
Post a Comment