Susedgrad - život u sjeni Medvedgrada

Ne može se mnogo gradova pohvaliti da u svojoj neposrednoj blizini imaju dva dosta dobro očuvana burga, kako to ima Zagreb (a kad bi tek išli brojati i one u bližoj okolici kao i one od kojih se nije gotovo ništa očuvalo, dobili bi pozamašnu brojku). Svi Zagrepčani znaju za Medvedgrad, ali za Susedgrad, sigurna sam, mnogi nisu čuli. Iako je Medvedgrad bliže strogom gradskom centru, Susedgrad je bliže naseljenom gradskom području – nalazi se iznad najzapadnijeg zagrebačkog naselja Podsuseda (od zadnje kuće do ulaza u burg ima oko 2 minute šetnje dok se iz centra Poduseda do burga može doći laganim usponom od niti 10 minuta kroz park na južnoj padini brijega), a sagrađen je na strmom brežuljku odvojenom od ostatka Medvednice, na povoljnom strateškom položaju nedaleko od utoka Krapine u Savu te kontrolira kako kopnene tako i riječne puteve.

Ivan Standl: Susedgrad (iz albuma Fotografičke slike Hrvatske, 1869/1870)

No, iako se nalazi u gradskom predgrađu, nekako se uvijek nalazio i ostao u sjeni Medvedgrada. Možda i zato što se ne vidi iz grada pa ljude ne “bode u oči” i samim time ih ne privlači, ne zove k sebi. Burg je vidljiv sa zapadne obilaznice grada, ali vrlo često bujna vegetacija u potpunosti zaklanja pogled na njegove zidine. Mnogi tako prolaze krajem, gledajući u oniski pošumljeni brežuljak, ni ne znajući da on krije tajne prošlosti, stare zidine jednog burga. 

pogled na burg s istoka (preko jarka)

S obzirom na blizinu naselja i dobru prometnu povezanost Podsuseda s ostalim dijelovima grada (bus, vlak, pristup autom praktički do samog burga), prava je šteta što Susedgrad nema puno više posjetitelja.

pogled na burg s istoka (pogled izbliza)

 

Ako se jednog dana ipak odlučite posjetiti ovaj pristupačnoi burg, na platou na vrhu brijega će Vas dočekati sklop prilično dobro očuvanih zidina. Dolazeći iz smjera Podsuseda, kroz park, prvo ćete naići na jarak koji okružuje burg s južne, JI i JZ strane dok se na sjeveru nalazi prirodna strmina. 

jarak

pogled na burg s JZ

Prešavši jarak, ući ćete u vanjski, novi dio burga sagrađen u 16. st. Ovdje se sačuvalo jako malo zidova i teško se razaznaju ikakvi objekti, ali znamo da je prostor bio okružen vanjskim obrambenim zidom koji je na JZ uglu bio pojačan okruglom kulom pored koje se možda nalazio glavni ulaz u burg. 

pogled s JI na podgrađe (novi, vanjski dio)

zapadni vanjski zid

No, uđete li kroz vrata na južnom zidu u stari, stambeni dio burga na SI dijelu platoa, naći ćete sasvim drugu priču jer su ovdje zidovi dosta dobro očuvani. 

pogled s juga na stari dio burga i ulaz u njega

Prošavši kroz vrata, naći ćete se u malom unutrašnjem dvorištu s bunarom. 

bunar

Oko dvorišta se nalaze zgrade s trijemovima čije je prizemlje imalo gospodarsku, a kat stambenu namjenu. 

unutrašnji dio burga (ostaci zgrada oko dvorišta s bunarom)

Ako obratite pažnju, u sjevernom dijelu burga uočit ćete dvoja vrata sa sačuvanim kamenim dovratnicima (sjeverna unutarnja vrata i sjeveroistočna vrata). 

dovratnik

dovratnik

Burg je imao i kapelu koja je bila odvojena od palasa. Njezin točan položaj nije poznat: možda se nalazila u pravokutnoj strukturi (tumačenoj kao kula) na SI dijelu burga. Tome u prilog ide nalaz lunete portala kapele s prikazom “Imago Pietatis” koja je nađena nedaleko od “kule”. Ovaj se motiv javlja u 13. st., a posebno je zastupljen u doba renesanse (15.-16. st.).

luneta s prikazom Imago Pietatis; katalog izložbe "Susedgrad", Hrvatski povijesni muzej

Točno vrijeme gradnje burga nije nam poznato. Pretpostavlja se da ga je sagradio kralj Karlo Robert Anžuvinski (1301.-1342.) na početku svoje vladavine. U povijesnim se izvorima Susedgrad prvi puta spominje 1316. No, postoji mogućnost da se na istom mjestu nalazila neka manja, drvena utvrda i prije 14. st. Naime, arheološki nalazi iz 9. st. nađeni nedaleko od burga upućuju na kontinuitet lokaliteta iako arheološko istraživanje nije izričito dokazalo postojanje starije utvrde. U prilog njezinu postojanju ide i položaj burga  - ovaj brijeg visine svega 194 m više odgovara položaju predmongolske nego poslijemongolske utvrde (poslijemongolski burgovi se, zbog straha, grade na većim visinama – više o tome ovdje).

ostatak (zapadnog vanjskog) zida s puškarnicom

ostaci zidova u sjevernom dijelu burga

nadgrobni spomenik Franje Tahyja

Nakon gradnje burga, kralj ostaje njegovim vlasnikom do 1345. kada ga dobiva Nikola Gornjostubički iz obitelji Toth koji ga drže, zajedno sa Stubicom, do 1439. kada ženidbenim vezama posjed prelazi u ruke obitelji Hening. Heninzi ostaju vlasnici Susedgradsko-stubičkog vlastelinstva do 1409. kada izumire muška loza obitelji. 1534. kralj daruje posjed zagrebačkom biskupu Šimunu Erdödyju, ali potomci Heninga traže svoja prava. Nadalje se izmjenjuju brojni vlasnici da bi 1559. vlasnikom polovice posjeda postao Andrija Hening Teuffenbach nakon čije smrti 1563. posjed prelazi u ruke Andrije Bathoryja te potomaka obitelji Hening, Uršule Maknicer i Ambroza Gregorijanca. Bathory prodaje svoj dio imanja Franji Tahyju dok Heningovci žele sami vladati posjedom i takva podjela vlastelinstva bila je povodom seljačkoj buni 1573. Nakon bune, Uršula Maknicer i Ambroz Gregorijanac ponovno dolaze u posjed Susedgrada.

Susedgrad je napušten početkom 17. st.: prema jednim tvrdnjama je izgorio, prema drugima nije… a što je prava istina možda otkriju neka buduća istraživanja.

Kasnije posjed (kao imanje) često mijenja gospodare, a vlasnikom posjeda postaje i plemićka obitelj Sermage koja nosi naziv “de Szomszedvar”.
 

A sad, kad znamo o čemu pričamo, vrijeme je za malo kritika :-)

Prava je sramota koliko se rijetko Susedgrad krči od raslinja. Jednom sam dovela prijatelja iz Europe da vidi burg i htjela sam u zemlju propast kad smo do njega došli! U burg se uopće nije moglo ući, sve je bilo zaraslo, trava i žbunje do iznad glave pa tko voli, nek izvoli. A o broju krpelja i drugih beštija koje su u tom gustišu samo čekale da se pojavi kakvo “svježe meso” bolje je i ne govorit. Mjerodavne službe bi trebale uposlit svoje djelatnike koji režu granje i kose travu da malo više rade, a malo manje ljenčare tj. da ne rade 5 minuta, a onda pola sata spavaju u traktorčiću (ne pričam bajke već govorim o činjenicama koje više puta vidjeh na svoje oči). Trebalo bi biti obrnuto, tj. trebali bi radit dva-tri sata, a onda eventualno 5-10 minuta odmarat. I kako onda očekivat veći broj posjetitelja kad ljudi ne mogu ni obići ono što su došli pogledati. Tako tipično Hrvatski.

A o stanju zidova ne treba ni govorit. Na svakom koraku postoji opasnost da Vam neki kamen padne na glavu. Nikakvih upozorenja nema, a posebno je “veselo” što nema upozorenja za bunar u dvorištu. Ako ne znate gdje je, ako je zarastao i ako ne pazite kuda hodate, lako možete upast u njega. Nije to neka posebno duboka rupa, ali dovoljna je za slomit nogu – pa ljudi se lome i po ravnom! Ali nemojte da Vas sve ovo odvrati od posjeta Susedgradu. Odite, pogledajte i uvjerite se na svoje oči što nam propada u stražnjem dvorištu glavnoga grada.

Druga stvar je, naravno, informativna tabla koju je postavila udruga Eko-2000 kojima svaka čast na trudu i provedenoj ideji ALI… kada se radi takva javna tabla, onda se ne može zbrda-zdola prepisivati tekst iz različitih izvora bez da se podaci u tom tekstu usklade. 

tabla (klikni za veći prikaz)

Pa tako na tabli nalazimo nekoliko proturječnih kao i besmislenih podataka tipa:

-o vremenu gradnje burga piše sljedeće: “pretpostavlja se da je nastao u 14. st.” i “izgradio ga je kralj Karlo Robert Anžuvinski” – ne možemo u jednom odlomku govoriti da ne znamo kad je nešto sagrađeno (tj. pretpostavljamo), a u drugom sa sigurnošću navoditi graditelja (uz to, trebalo je napisati kada je dotični kralj vladao jer zašto bi ljudi to znali, pa nisu svi povjesničari!)

-na jednom mjestu piše “prema najnovijim istraživanjima nije izgorio”, a na drugom “izgorio je u 17. st.” – mislim, il’ je, il’ nije, il’ nije poznato. Ne može malo gorit, malo ne :-)

-ova je tabla odličan primjer koliko se termina može naći na jednom mjestu za jedan te isti tip građevine, u ovom slučaju i za jednu konkretnu građevinu (i o tom problemu sam već pisala – vidi ovdje)… Malo sam se pogubila pokušavajući pohvatat sve te nazive, ali otprilike se javljaju sljedeći:  stari grad Susedgrad, burg Susedgrad, visinski feudalni grad, “samo” grad (bez “dodataka” ispred), srednjovjekovni utvrđeni grad Susedgrad, moćna utvrda i dvor, feudalni srednjovjekovni gradovi Zelingrad, Susedgrad i Medvedgrad (uh, spetljao mi se jezik od ponavljanja riječi –grad! I uostalom, od kad postoje neki burgovi koji nisu feudalni? Možda kmetski srednjovjekovni grad? :-D )… i tako dalje. I opet se treba osvrnuti na beskonačno ponavljanje tog famoznog nastavka “-grad”. Objašnjenje istog se također nalazi na gornjem linku.  Grad, grad, grad, grad… čovjek se zaista pogubi u tolikim “gradovima”… za poludit!

I za kraj nam ostaje poželjeti Susedgradu svijetliju budućnost uz čišćenje i konzervaciju zidova, puno više posjetitelja, veću zastupljenost u turističkoj ponudi grada i konačni izlazak iz sjene “velikog brata” Medvedgrada.

View Susedgrad in a larger map