Burg Jelen aka Jelengrad

Dok me drži inspiracija ovih dana, treba iskoristit priliku. :-) Kako sam Jelengrad spomenula u prethodnom postu o Melenu, zaključih da će prvi sljedeći post biti upravo o njemu. Na Jelengradu smo ionako bili dan prije nego na Melenu (dakle, 15.02.2014.) pa su ta dva izleta kao neka cjelina. Iako su odredišta na potpuno različitim stranama.

A što se tiče prohujale godine, pretpostavljam da se ništa puno nije promijenilo od tada. ;-)

Burg Jelen (Jelengrad) nalazi se na JZ obroncima Moslavačke gore, oko 9 km zračne linije SI od Popovače (automobilom oko 25 km). Smjestio se na oniskom brežuljku, visine oko 300 m, zapadno iznad potoka Jelenska, a nedaleko mjesta Gornja Jelenska. Nalazi se na strateškom položaju iznad pretpostavljenog starog puta koji je povezivao Čazmu, Garić i Moslavinu.

Do njega je najlakše doći šumskom cestom iz Gornje Jelenske te se potom od ceste popeti strmim šumskim prosjekom s istočne strane (10-15 minuta hoda) – tako sam na Jelengrad došla prva dva puta prije dosta godina. Druga opcija je markirani planinarski put iz Moslavačke Slatine (u kojoj se nalazi i planinarska kuća) koji burgu prilazi sa zapada.

planinarska kuća Moslavačka Slatina

Ovaj put je dugačak oko 3 km (ovisno u kojem dijelu sela ste parkirali) i svladava visinsku razliku od svega 100 m u blagom usponu sve do 500 m prije burga kada slijedi nagli spust od 50 m n.v. Ovaj puta smo došli s te strane i bilo nam je potrebno nekih 45 minuta “s noge na nogu” – doslovno (za usporedbu Zagrepčanima, u kilometrima je to mrvicu manje nego udaljenost od Lagvića do Kraljičinog zdenca).

prilaz burgu sa zapada (kada se dolazi iz M. Slatine)

zapadni bedem burga

Burg se pruža u smjeru JJI – ZSZ (ili ako baš nećemo cjepidlačit, onda istok-zapad :-) ) u obliku nepravilnog izduženog pravokutnika i prati konfiguraciju izduženog platoa na kojem se nalazi. Plato okružuje dosta dubok obrambeni jarak.

jarak s južne strane (ispod južnog bedema)

južni bedem

novi, lijepo uređeni prilaz burgu da čovjek više ne mora glumit kozu ;-)

Burg je dugačak oko 65 m, a širok oko 13 – 15 m (vanjske dimenzije) dok su unutrašnje dimenzije nešto manje (dužina oko 60 m i širina oko 8.5 m do oko 13.6 m). Pristupni put je prilazio s istoka, a njime se prvo dolazilo do malog platoa s druge strane jarka nasuprot ulazne četverokutne kule (barbakan) u koju se ulazilo preko drvenog pokretnog mosta.

mali plato pred kulom (desno), jarak i ostatak ulazne kule (lijevo)

Kula je stajala pred istočnim dijelom burga i od nje se danas vrlo malo sačuvalo – preostao je dio južnog zida s čije je unutrašnje (sjeverne) strane sačuvan ležaj stožera pokretnog mosta.

Arheološkim istraživanjima, provedenim 2012. od strane Hrvatskog Restauratorskog Zavoda, od nasipa je očišćen donji dio istočnog pročelja i JI ugao kule te je ustanovljeno da je kula s južne strane bila ojačana kutnim kontraforom. Vrlo vjerojatno se sličan kontrafor nalazio i na sjevernom uglu kule. Čim sam uočila kontrafor, odmah mi se ukazala slika kule Malog Kalnika koja je također bila ojačana kutnim kontraforima, na jednak ili sličan način. :-)

ostaci ulazne kule i istočni dio burga, pogled s platoa

ostaci ulazne kule, dolje lijevo - kutni kontrafor

istočni dio burga s ulazom i ostaci kule
(tko se dobro zagleda u zid kule, uočit će ležaj stožera mosta)

Glavni ulaz u unutrašnji dio burga se nalazio na sredini istočnog (I-JI) pročelja, a vodio je u istočni dio burga koji je vjerojatno bio nenatkriveno dvorište.

ulaz, detalj

pogled u dvorište burga s ulaza

pogled od ulaza prema kuli

Vanjski su zidovi utvrde mjestimično sačuvani do debljine od skoro 2 m te do visine od oko 8 m što je vjerojatno gotovo puna izvorna visina. Zbog višestoljetnog propadanja nije sigurno da li su zidovi završavali ravno ili su možda imali krunište (npr. sjeverni zid koji je imao obrambenu funkciju). Građeni su od krupnijih komada tesanog kamena lomljenca vezanog mortom. U unutrašnjosti nisu sačuvani ostaci nikakvih pregradnih zidova osim u krajnjem zapadnom dijelu burga. S obzirom na veći broj sačuvanih rupa za ležaje drvenih greda, očito su bar neke prostorije bile građene od drveta. Jedna drvena prostorija se vjerojatno nalazila na sredini južnog zida gdje su sačuvane dvije pravokutne niše nad kojima se nalazi niz kvadratnih rupa od drvenih greda.

južni zid i vjerojatna pozicija drvenog objekta
(krajnje desno je jedini sačuvani objekt burga)

Za razliku od južnog zida, sjeverni zid je imao obrambenu funkciju. S njega se nadgledala cesta u podnožju te je bio uređen za obranu i nadzor. Na njemu su sačuvani cijeli nizovi rupa od greda i to u razini prvog te drugog kata. Grede su vjerojatno nosile drvenu galeriju – hodnicu. Zid je dodatno raščlanjen otvorima većinom obrambene namjene.

sjeverni zid (malo "izobličeni" stitch :-D ) sa sačuvanim otvorima, strijelnicama i rupama od greda

rupe od greda, vjerojatno galerije (hodnice) na 1. etaži

U prizemlju se može ustanoviti 7 otvora od kojih se 4 samo naziru jer su većim dijelom zatrpani (istraživanjima je ustanovljeno da se kasnosrednjovjekovna hodna razina nalazila 70 cm ispod današnje razine), dok su ostala 3 vidljiva otvora strijelnice.

strijelnice na 1. etaži, desno se vidi ulaz u stubište u debljini zida

U "međukatu" između prizemlja i prve etaže nalaze se 2 otvora od kojih je jedan odlično sačuvana strijelnica, a drugi je možda bio prozor. Na prvoj etaži se mogu ustanoviti 3 otvora – jedna strijelnica te jedan veliki i jedan mali otvor (prosjek) nepoznate namjene. U istočnom dijelu sjevernog zida, na prvoj etaži, nalazi se ulaz u sačuvano stubište unutar debljine zida kojem se vjerojatno pristupalo s drvene galerije. S obzirom da stubište u vanjskom bedemu znači slabljenje istog, unutrašnji zid prolaza je stoga tanji od vanjskog. Stubište ravnog kraka položeno je u smjeru istok-zapad, presvođeno je bačvastim svodom, a na njegovom se vrhu nalazi manji pravokutni podest na kojem je vjerojatno stajao top iliti podest je vjerojatno bio artiljerijski položaj (s obzirom da je, prilikom arheoloških istraživanja, u sondi točno ispod stubišta i podesta nađeno nekoliko topovskih kugli).

unutrašnjost burga, desno je otvor stubišta u sjevernom zidu

U zapadnom dijelu burga nalazi se jedini sačuvani objekt četverokutnog (trapezoidnog) oblika na dvije etaže. Prizemna etaža je nadsvođena bačvastim svodom dok je gornja etaža, naravno, bez krova, a sudeći po sačuvanoj peti svoda na južnom zidu, može se zaključiti da je i ona imala bačvasti svod.

jedini sačuvani objekt, pogled s istoka

objekt, pogled sa zapada

Na sjevernom pročelju objekta, u gornjem dijelu prizemne etaže, sačuvane su dvije kamene konzole. Možda se na njih naslanjala drvena građa nekog susjednog objekta.

jedna od konzola na sjevernom zidu objekta, detalj

Od ostalih kamenih zidova unutrašnjih prostorija sačuvan je samo mali komad zida, točno nasuprot ovog objekta, položen u smjeru sjever-jug i povezan sa sjevernim zidom. Vjerojatno se radi o ostaku istočnog pročelja nekog objekta (stambenog?). Moguće postojanje drugih objekata unutar zidina burga biti će moguće ustanoviti tek nekim novim arheološkim istraživanjima.

Općenito se smatra da je Jelengrad sagrađen u 2. pol. 13. st. tj. nakon mongolske provale iako na njemu nema vidljivih struktura iz tog doba. Isto će biti moguće potvrditi ili pobiti tek nakon arheoloških istraživanja. Ako je Jelengrad već postojao u to doba, vjerojatno je pripadao moslavačkom vlastelinstvu čije je sjedište bio burg Moslavina (njegovi slabi ostaci se danas nalaze u parku dvorca u Popovači u kojem je smještena neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot). Prvi poznati vlasnik posjeda Moslavine je knez Makarije de Monoszlo (Moslavački) no čini se da je već i njegov otac imao pravo ubiranja marturine s moslavačkog posjeda (marturina ili kunovina, jer se u početku ubirala u kožama kuna, je daća koju su plaćali kmetovi kao naknadu za korištenje vlastelinskoga zemljišta). Početkom 14. st. kao vlasnik posjeda Moslavine se spominje Petar II. Moslavački kojemu kralj Karlo Robert oduzima posjed, jer se priklonio Anžuvincima, te isti 1316. daje banu Ivanu Baboniću. 1327. ban Mikac posjed predaje sinovima Stjepana Babonića u zamjenu za oduzeti burg Steničnjak. Babonići ubrzo gube Moslavinu zbog sukoba s kraljem i priklanjanja Habsburgovcima. Nakon 1334. posjed je u vlasništvu sinova Stjepana II. Moslavačkog (Stjepana III. i Nikole III.). Stjepan II. je vrlo vjerojatno bio prvi nositelj imena Čupor Moslavački koje potom prerasta u ime jedne od najpoznatijih i najznačajnijih slavonskih plemićkih obitelji. Njihov posjed Moslavina rasprostirao se između rijeka Lonje, Čazme i Save, a u njegovom su sastavu bili burgovi Moslavina, Košut i Jelen. Sam Jelengrad se u izvorima prvi puta spominje tek u darovnici iz siječnja 1460. i to kao mjesto izdavanja isprave kojom Juraj, sin bana Pavla Čupora Moslavačkog, daje pavlinskom samostanu Blažene Djevice Marije (Bela Crkva na Moslavačkoj gori) svoje posjede u Gornjem i Donjem Kosovcu, Palačnu i Marijaševcu. Burg ostaje u vlasništvu Čupora do 1493. kada umire Stjepan VI., posljednji potomak obitelji, pa kralj Vladislav II. Jagelović daje sve njegove posjede u Hrvatskoj (Moslavinu i dio Sisačke Posavine) Tomi Bakaču-Erdödyju (suprotno Stjepanovoj oporuci). Jelengrad pada u ruke Turcima 1545., kad i cijela Moslavačka gora, nakon čega je prepušten propadanju. Na prijelazu 16. u 17. st. Turci gube kontrolu nad Moslavinom, no područje ostaje poprsište vojnih sukoba još idućih stotinjak godina, a sam burg više nikad nije nastanjen niti popravljan.

unutrašnjost burga, pogled od zapada prema istoku (ulazu) - isti dan, sat vremena razlike :-)

U izvorima se, tijekom stoljeća, javlja pod nazivima Zarwasky, (S)Zarwaskw, Sarwasko, Zaruaskeu, Zarwaskew, Gellen te napokon kao Jelengrad 1597. Ime Jelengrad vjerojatno potječe od mađarske riječi "szarvas" (jelen) dok riječ "kő" znači "kamen" – dakle mađarsko ime burga, Sarwasko (i druge inačice istog), doslovno znači "Jelenov kamen".

Uz Jelengrad se veže legenda o banu Bjelinu, njegovom gospodaru. Ban je jedne noći usnuo san da će postati kralj. Iako ga je njegova žena pokušavala razuvjeriti, ban je postao ospjednut mišlju da će jednog dana zasjesti na prijestolje. Stoga je počeo kovati urotu protiv kralja te je pokušao pridobiti svoje prijatelje plemiće obečavajući im bogatu nagradu kad postane kralj. No banica je potom usnula san u kojem Bog, na posljednjem sudu, nije htio oprostiti izdaju njezinu mužu. Ban se tada zamislio nad snom svoje žene te je uvidio veliki grijeh izdaje. Za pokoru, povukao se od svijeta u obližnji pavlinski samostan, no duša njegova ni ondje nije našla mira. Ban je tada pobjegao duboko u šumu gdje je godinama živio odsječen od svijeta sve dok ga nisu ubili neki razbojnici. Tijelo njegovo su našli pastiri koji ga i pokopaše, ali duša banova i dalje nije imala mira pa je lutala šumom u obliku vukodlaka sve dok ju vrazi ne odvedoše u pakao.

IZDVOJENA LITERATURA:
T. Pleše, P. Sekulić: Jelengrad i Košutgrad - dva moslavačka stara grada, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 30/2013.