Lipa - Tepcina špica - Velika Pec

Nije dobro uvijek se kretati istim putevima. Treba ponekad nešto i promijeniti i izaći iz rutine. Pa se i ja tako nedavno zaputih do istočne Medvednice u (ponovni) obilazak Lipe i Tepčine špice, a usput je nekako neplanirano “uletila” i Velika Peč, jedno zaista fascinantno mjesto.

Lipa se odlikuje planinskim livadama, posebnom florom i lijepim vidicima. U njoj su dva istoimena vrha – dva Roga (749 m i 709 m), a na nižem se nalazi planinarski dom i željezna piramida. 

pogled na Planinu Donju s početka uspona

Uspon na Lipu započeli smo u Planini Donjoj. To je najkraći pješački put dok cestovnog prilaza nema. Uspon traje oko 1 h i prilično je strm. Za one koji poznaju Bikčevićevu stazu (na središnjoj Medvednici) koja od Blizneca ide do pl. doma na Puntijarki, treba reći da mi se ovaj uspon čini puno strmiji. :-/

motivi na početku uspona

gospodarska zgrada na prvom dijelu uspona

prvi dio uspona (preko livada)

Na livadi ispod P. D. Lipa nalazi se Kapelica hrvatskih mučenika sagrađena 2000. godine. Sama je livada bila prekrasan prizor i, s rascvjetalom trešnjom na jednom kraju, stvarno je bila melem za oči i psihu :-).

Kapelica hrvatskih mučenika

livada ispred kapelice

Od kapelice je 2-3 min uspona do P.D. na Lipi, sagrađenog 1967., te proširenog 1972.  Dom je otvoren vikendom i blagdanom.

planinarski dom "Lipa"

Na vrhu Roga, 30 m iznad pl. doma, nalazi se željezna piramida postavljena 1970. S piramide se pruža lijep pogled na Zagorje i Posavinu te hrbat Medvednice prema zapadu.

željezna piramida na Rogu

Nakon kratkog odmora na Lipi (inače, bio je radni dan i dom je bio zatvoren), krenuli smo put Tepčine špice. Ovaj je dio puta vrlo ugodan i lagan jer je većinom položen ravno uz tek poneki blagi uspon ili silazak. 

put Lipa - Tepčina špica

Na oko pola puta do Tepčine špice, nalazi se hrpa kamenja s drvenim križem i natpisom (na kamenu) “Brdo ukazanja”. Ne želim ulaziti u vjerske rasprave pa neću komentirat. Samo ću reći  da smo se lijepo nasmijali, načudili, poslikali i krenuli dalje.

fascinantno brdo ukazanja :-)

Odmah iza fascinantnog brda odvaja se puteljak na desno do izvora Rumlec. Do njega ćete doći … pa … možda i za manje od 1 minute :-). To je mali izvor desno od puta.

izvor Rumlec

Nastavljamo dalje prema Tepčinoj špici i zaobilazimo ju sa zapadne strane da bi se na nju uspeli prilaznim putem na sjevernoj strani. 

pristupni put na Tepčinu špicu

Tepčina špica je brdo visine 642 m. Na vrhu brda je plato na čijem su JZ i JI dijelu vidljivi slabi ostaci nepoznatog burga. Prema priči, burg se zvao Karivaroš, a danas to ime nosi selo u podnožju brijega. Današnje ime možda dolazi od naziva “tepčija”. Prema  M. Buchbergeru (autor članka “Tajna Tepčine špice”), tepčija je naziv kojeg je u 11. st. nosio visoki kraljev dužnosnik. dok je prema Hrvatskom enciklopedijskom riječniku tepčija dvorska titula u Osmanskom carstvu koja bi odgovarala palatinu. Nekako mi se čini da bi ovdje bila primjenjivija druga opcija  jer je vjerojatnije da naziv potječe iz vremena turskih osvajanja (ili nakon njih) nego iz 11. st. Na platou je lako uočljivo razbacano kamenje, a ako obratite pažnju, uočit ćete i brojne komade žbuke. Manja arheološka istraživanja provedena su na lokalitetu 1988. i 1998. godine. Njima je potvrđeno postojanje utvrde na ovom mjestu, ali točna datacija i dalje nije sasvim sigurna.

slabi ostaci nepoznatog burga na vrhu Tepčine špice

Nakon “kampiranja” i ručka na Tepčinoj špici, i odbijanja prijevoza nepozvanom putniku krpelju koji se pokušao prošvercat na ruksaku, zaputili smo se nazad prema Lipi. Iako smo hodali već kojih 4 sata, meni nikako dosta pa odlučim da idemo do Velike peči (za one koji ne znaju, to je špilja) jer tko zna kad ću se opet nać u ovim krajevima. Sama pomisao na ponovni uspon na Lipu mi je u tom trenutku bila prilično neprivlačna! Put za Veliku peč se odvaja prema sjeveru ispod višeg brda Rog. Tu je i oznaka “Velika peć, 25 min”. To mi se činilo sasvim kratko i privlačno. Lijep, širok put vodi do tamo, sigurno neće biti naporno. Eh da, nakon kratkog vremena, lijep i širok put se pretvorio u uski puteljak. 

put za Veliku peč koji se već polako pretvara u kozju stazu

Ma nema problema, puteljak uglavnom ide ravno… A onda se počeo prvo spuštat pa penjat da bi na kraju izbio na vrh Velike peči (što u tom trenutku nisam povezala) – mali plato odakle je zaista prekrasan pogled prema Zagorju, na Tepčinu špicu, Rog i okolne brežuljke. Puno zelenila i plavog neba. Odmor za dušu.

pogled s vrha Velike peči na Tepčinu špicu

I di je sad ta Velika peč? Na jednoj stijeni piše “Velika peč, 10 min” sa strelicom koja pokazuje negdje dolje, dalje prema sjeveru. A tamo je pisalo 25 min, a mi smo već skoro toliko hodali do tog vrha. Ovo mi je bio prvi put u životu da je označeno planinarsko vrijeme bilo kraće od meni potrebnog vremena. Obično određeni put prijeđem za 1/2 ili čak 1/3 navedenog vremena! Ali dobro, što je još 10 minuta. I tu je počelo narodno veselje. To više nije bio put, nego kozja staza. I to u stilu staze za kozu koja prakticira slobodno penjanje ili alpinizam. Za kozu samoubojicu :-D. Put je izrazito uzak i gotovo okomit, pri spuštanju se OBAVEZNO treba držati za stabla i grmlje, a na mjestima je put osiguran užetom. Treba se spuštati oprezno da se čovjek ne otkotrlja dolje do Zagorja. Ok, ne baš do Zagorja, ali do Planine Gornje bi mogao :-) . 

kozja staza :-)

gdjegdje se treba i "na guzi" spuštat (šteta što slike ne odaju pravo stanje stvari)

ali nije sve tako "crno" - pogled sa staze nadoknađuje "patnje"

Kad se spustite do kraja, slijedi zaobilaženje istaknute stijene po putiću širine ... ma ako ima 40ak cm, ima puno. Uz to, stijena fino “strši” do pola staze. Ovdje je put osiguran žičanim užetom. Preporučam jako dobro držanje jer se lako može noga omaći, a onda “zbogom zauvijek!”. 

zadnja etapa staze s istaknutom stijenom

treba se dobro držat da ne bi bilo kotrljanja do dna :-D

No, nakon neposredne opasnosti, slijedi nagrada! U stijeni se otvara ulaz u špilju. Nije pretjerano velik, ali je veći od očekivanog. Iskreno, mislila sam da će to biti neka špiljica u koju ni dijete ne bi moglo ući, a kad ono pristojna špilja dubine oko 10 m i visine oko 7 m (mjereno odokativnom metodom ;-) ). I opet kraći odmor, izrada foto-dokumentacije i psihička priprema za uspon nazad.

ulaz u špilju

Kad smo napokon krenuli, prvo sam si mislila kak je puno lakše ići gore tim više kaj se ide “četveronoške” pa ruke puno pomažu. ALI, nakon prve trećine puta, povukla sam što sam rekla. Bole noge, ruke nešto manje, zadnji atomi snage nestaju u trenu… Da se išlo samo na Veliku peč, vjerojatno ne bih imala takve probleme. Ali nakon, sad već skoro 5-satnog planinarenja, stvarno mi je bilo dosta. No, uspjela sam doći do onog platoa na vrhu s početka priče o Velikoj peči. I uslijedilo je drugo kampiranje. Ostaci empanada, čipsa i čokolade brzo su našli put do mog želuca. 

"kampiranje i hranjenje" na vrhu Velike peči ;-)

Nakon klope i izležavanja od 10-ak minuta, svijet se činio puno ljepšim. Pogled je sada bio još bolji nego prije, nebo s pokojom “ovčicom” prekrasno i baterije su se vrlo brzo dovoljno napunile da me dovedu do auta i omoguće vožnju do Zagreba. Usprkos naporu i totalnoj iscrpljenosti, ovaj je izlet bio jedan od boljih u zadnje vrijeme. Uspjela sam vidjeti nešto meni novo na Medvednici, nešto što se definitivno isplati pogledati. Ali za isto je potrebna spretnost i bar mala kondicija. Prilaz Velikoj peči nije za svakoga, pri spustu je nužan veliki oprez bez obzira na dob i penjačke sposobnosti, no isplati se. Svakako. :-)

Kapelica hrvatskh mučenika i trešnja u cvatu (na povratku)

pogled na sv. Jurja i brdo Gradec u pozadini (također položaj nekog burga)

Ako imate vremena, vrijedi posjetiti crkvu sv. Jurja u Planini Donjoj (uspon počinje točno preko puta brijega na kojem stoji crkva). Crkva je sagrađena u 1. pol. 13. st., a vjerojatno su je podigli “križonosci (križari) sv. Groba Jeruzalemskog” (srednjovjekovni red koji je imao svoje središte u Glogovnici). U 17. st. je “sva popucana i ruševna” pa je tijekom stoljeća obnovljena, ali gotičkom razdoblju nesumnjivo pripadaju masivni zvonik i profilirani dovratnik glavnog portala.

sv. Juraj u Planini Donjoj

View Lipa-Tepčina špica-Velika peč in a larger map