Vratite nam Medvedgrad !!!!!

Ne postoji Zagrepčanec koji nije čuo za Medvedgrad. Ili ga vidio, barem izdaleka. Zbog toga što se nalazi blizu gradskog centra i što je lako dostupan (pristup autom), poklanjamo mu mnogo više pažnje nego drugim burgovima. Tako je Medvedgrad, uz Trakošćan, sigurno najpoznatiji burg u SZ Hrvatskoj. 

Pa haj’mo prvo nešto naučiti o njemu:

-nalazi se na južnim obroncima središnje Medvednice, na brijegu Malom Plazuru visine 593 m

-u povijesnim izvorima se spominje kao Medved i Medevar

pogled na Medvedgrad sa SZ

arhitektura:

-burg se sastoji od “gornjeg grada” (jezgre burga) s unutrašnjim obrambenim zidom, te vanjskog obrambenog zida i jarka koji ga okružuje s tri strane (na sjeveru je prirodna strmina), a ulaz u vanjskom zidu se nalazio na sjeveru

ulaz u sjeverni dio burga

-građen je od kamena lomljenca i opeke

-“gornji grad” se sastoji od južnog dijela s dvorištem i (južnom) branič-kulom gdje je bio ulaz te odvojenog sjevernog dijela s dva palasa, kapelom, (sjevernom) branič-kulom i gospodarskim zgradama

istočni palas (lijevo), zapadni palas (desno) i južna branič kula (u pozadini)

-zapadni palas je veći od istočnog, povezani su lukom i ukrašeni kamenom plastikom

-kapela sv. Filipa i Jakova je mala osmerokutna građevina  s poligonalnom apsidom romaničko-gotičkog (prijelaznog) stila: romanički je portal, prozorska ruža i ostali detalji, dok je gotički tlocrt (na ovoj je kapeli prvi puta u nas upotrijebljen osmerokutni oblik za lađu te poligonalni oblik za svetište)

kapela sv. Filipa i Jakova, pogled s JZ i sa SZ

kamena plastika kapele: polukapiteli portala, svetište i rozeta nad portalom

-sjeverna branič-kula je očuvana u visini prizemlja, prvo je bila samostojeća građevina (do kraja 14. st.), dok su gospodarske zgrade dograđene kasnije

pogled s juga na sjevernu branič-kulu

povijest:

 

pogled sa sjevera na južnu branič-kulu

-nije poznato točno vrijeme njegove gradnje – smatra se da je sagrađen nakon provale Mongola 1242.

-kao graditelj se obično navodi zagrebački biskup Filip, no istraživanja na Medvedgradu upućuju na to da je burg počeo graditi kralj Bela IV. da bi ga kasnije predao biskupu Filipu koji dovršava gradnju (za one koji žele znati više o istraživanju Medvedgrada: Drago Miletić & Marina Valjato-Fabris, Kapela sv. Filipa i Jakova na Medvedgradu, Zagreb 1987.)

-u 13. st. je u vlasti zagrebačkog biskupa, a krajem stoljeća često mijenja gospodare

-1291. dolazi u ruke Babonića

-1328. burg u ime kralja zauzima ban Mikac

-1398. od kralja ga dobiva obitelj Alben

-1436. Medvedgrad kupuju knezovi Celjski

-1457. (nakon pogibije posljednjeg Celjskog) vlasnik je kralj Matija Korvin i sin mu Ivaniš, a nakon Ivaniševe smrti vlasnik je Juraj Brandenburški (drugi muž Ivanove udovice)

-slijede česte promjene gospodara, a među vlasnicima su i obitelji Zrinski i Erdödy

-posljednji stanovnici Medvedgrada su Ambroz Gregorijanec i njegova obitelj koji obnavljaju burg 1574.

-1590. potres teško oštećuje Medvedgrad koji se više ne obnavlja te je posve napušten i 1642. se spominje kao ruševina

OBNOVA MEDVEDGRADA I U ŠTO GA PRETVORIŠE

-1979. su započela arheološka istraživanja i konzervatorski radovi kojima je obnovljena kapela sv. Filipa i Jakova, južna branič kula, a potom i većina drugih dijelova burga – mnogo truda i vremena je tijekom 80-ih u obnovu Medveda uložio Drago Miletić, naš poznati burgolog.

cisterna

-1994. je na Medvedgradu postavljen “Oltar domovine” što je ovaj spomenik kulture pretvorilo u utvrdu pod opsadom naoružanih vojnika. Time ne samo da je uništen “srednjovjekovni duh” građevine već je dugo vremena jedan od omiljenih ciljeva zagrebačkih planinara i izletnika bio gotovo nedostupan. Nikad neću zaboraviti taj osjećaj kada sam, krajem 90-ih, došla na Medvedgrad nakon dugo, dugo vremena da bi me posvuda, kao pas, pratio vojnik s prstom na okidaču puške, mitraljeza…čegagod (ne razumijem se baš u vatreno oružje). I ide on za mnom i “kvoca”:

“Ne gazite travu!”

Pogledam ja dolje, a pod mojim nogama blatna, siva zemljica s pokojim opuškom. Vjerojatno njegovim. Ili njegovog kolege.

“Ma koju travu?” – upitam – “Ovo je blato!”

“Nema veze.” – on će – “Ne smijete gaziti tuda.”

Ajd’ dobro, pomislih, ne prepiri se s čovjekom koji drži prst na okidaču. Možda je “trigger happy”. I odoh dalje pa sjedoh na zid. Onaj isti na kojem smo prije par godina svi mi izletnici i planinari sjedili i ležali, gledajući Zagreb u daljini. I evo opet one napasti s puškom:

“Zabranjeno je sjediti na zidu!!!!!” – zaurla on.

Ma jesi li ti normalan, čovječe? – pomislih pa mu rekoh već iznervirana: “A kaj bu se dogodilo zidu ak sednem na njega? Jel bu se raspal? Pretvorio u prah?”

“Ne bu, ali nema sjedenja na zidu.” – odbrusi on i nastavi dalje nešto trkeljati po svom. A meni dosta svega, pošaljem ga u sebi “negdje” i ode ja. I tako me Medvedgrad nije vidio sljedećih 5 godina, a možda i koju više.

Srećom, danas barem više nema gospode s puškama koji su pratili svaki vaš korak i zbog kojih ste se osjećali kao da činite nešto loše i protuzakonito samim dolaskom i obilaskom jednog spomenika kulture. No, to ne znači da je Medvedgrad postao ono što je nekad bio: dostupan svima, u svako doba i bez glupavih ograničenja. Ovaj je blog nastao upravo zbog toga što sam “poljubila” hladna, željezna vrata Medvedgrada (za koja nisam ni znala da postoje jer ih nije bilo kad sam zadnji puta bila gore) u po’ bijela dana!

ulaz u gornji dio burga: prije (bez željeznih vrata) i poslije (sa željeznim vratima)

 

Medvedgrad ima radno vrijeme? I to do 16 h radnim danom? Kad su ljudi na poslu? Pa tko je tu lud? Tek poneki umirovljenik, student ili nezaposlena osoba zaluta gore prije 16 h. Eventualno netko s fleksibilnim radnim vremenom. U zadnje vrijeme svaki dan hodam na potezu Šestine – Kraljičin zdenac i tek iza 15:30 ljudi počinju s usponom. Kad završe s poslom, logično. Takvo mjesto poput Medvedgrada trebalo bi biti dostupno posjetiocima od 8/9 h ujutro do zalaska sunca. OK po zimi raditi do 16 h kad je već mrak u 16:30, ali sada? U praktički ljetno doba? Kad šuma vrvi ljudima? Pa dan je skoro do 20:30! Nije bolja situacija ni vikendom kada je Medvedgrad otvoren od 10 do 17 h. Excuse me???? Jesu li oni normalni ili što? To je SRAMOTA!!!!! Samo jednom otiđite na Sljeme vikendom u 17 h pa ćete ostati zapanjeni kad vidite koliko ljudi tek kreće prema vrhu (ili nekom drugom odredištu). Ljudi su poručali, odmorili se i onda se idu prošetati. I što ako žele do Medvedgrada? Ništa, nula, mogu to odmah zaboravit. A također treba spomenut i ranoranioce. Ja sam spavalica, ali mnogi nisu. Uvijek se čudim kad vidim koliko se naroda spušta sa sljemena oko 10 h kad mi (standardno) tek krećemo u naš pohod. I oni ostaju kratkih rukava.

radno vrijeme (nečiji komentar ispod je za svaku pohvalu! :-) )

Zaključak: radno vrijeme Medvedgrada je totalni promašaj i još jedna u nizu brojnih sramota i gluposti. Možda zatvaranje tijekom noći i nije loša ideja, ipak ima svakakvih huligana, ali normalno i pošteno radno vrijeme bi bilo npr. radnim danom  od 10 do 18/19 h, a vikendom od 8/9 do 19/20 h. Suvenirnica i kafić ne moraju radit ako ne žele, ali pristup unutrašnjosti burga bi trebao biti omogućen.

Također bih htjela napomenuti da je naplaćivanje 15 kn za ulaz u južnu branič kulu čista pljačka. Bezobrazluk. To je previše s obzirom da je kula samo vidikovac, da nema npr. mini-izložbu ili nešto slično unutra. Da bi se spriječilo besmisleno trčanje gore-dolje po kuli, slažem se s naplatom simbolične cijene od npr. 5 kn za sve ili 5 kn za đake, studente i umirovljenike te 10 kn za odraslu osobu. Djeca u pratnji 1 odrasle osobe besplatno. Samo pomnožite 15 s 4 (četveročlana obitelj) i to vam je 60 kn. Za taj iznos, oni se u bilo kojem planinarskom domu mogu počastiti štrudlom i kavom ili pak pojesti grah (cijena štrudle se kreće od 7 do 12 kn, kava je prosječno 7 kn, a grah od cca 12 kn nadalje ovisno o dodacima – kobasica, zelje, repa….). Pa se onda zapitamo tko će dati toliki iznos za popet se na kulu samo zato da gleda Zagreb i to u današnje doba kad ljudi gledaju u kojem je dućanu mlijeko jeftinije za 5 lipa! Ali uz nižu cijenu, sigurno bi se našlo više zainteresiranih što bi samim time rezultiralo i većom zaradom. No, tko je još čuo za logiku i matematiku u Hrvata?

natpis na ulazu u južnu branič-kulu

Oltar domovine

Ne mogu se suzdržati, a da ne napišem par riječi (rečenica) o Oltaru domovine. Da se razumijemo, nemam ništa protiv spomenika (skuplture) kao takvog, ali njemu nije mjesto na Medvedgradu. I to ne izražavam samo svoje mišljenje, nego i svih onih s kojima sam razgovarala o toj temi (a takvi NISU malobrojni). Ta skulptura se  nikako ne uklapa među zidine jednog burga. Beton? Staklene kugle? Sama poanta spomenika koja nema nikakve veze s Medvedgradom, niti on ima ikakve veze sa samostalnom Hrvatskom. Možda Oltar domovine u svom obliku ne bi loše izgledao na nekoj livadi, po mogućnosti na blagoj kosini, i vjerojatno bi se dobro uklopio u okolinu. E sad, da li bi ta livada bila negdje u gradu, u parku Maksimir ili čak na vrhu Medvednice, manje je važno. Bitno je jedino da je interpolacija Oltar domovine – Medvedgrad izrazito loša, gotovo bez ukusa za lijepo, a o dodatnim problemima koje je stvorila (stvara) da ne govorimo. Tj. već smo o tome govorili maloprije. Pitanje je samo koliko će desetaka ili stotina godina proći da netko (mjerodavan) to i sam uvidi. Žalosno. :-(((

I za kraj da se pozabavim meni najsmiješnijom stvari. Ona se zove “informativna tabla”. Evo je:

kliknnite na sliku za veći prikaz!

Osim što ova famozna tabla daje toliko malo podataka da prosječna osoba zna više nego što na njoj piše (wow, rima! :-) ), puna je grešaka i besmislenih izraza. Iliti, u svakoj od čak! tri (3) rečenice ponešto ne valja. Krenimo od prve:

-već je sam izraz “srednjovjekovni utvrđeni grad Medvedgrad” na početku rečenice smiješan. O ponavljanju riječi “grad” u nazivu burgova već sam pisala (više o tome ovdje). Od ovoga bi bolji (čitaj: smiješniji) naziv bio samo “srednjovjekovna utvrda stari grad Medvedgrad”. Zaplete vam se jezik od tolikog ponavljanja riječi “grad” :-D. Toliko nabrajanje raznih termina u jednom izrazu, kojim želimo definirati građevinski oblik “burg”, je nepotrebno. Prihvatljive opcije: 

• srednjovjekovni Medvedgrad (kad baš žele to “srednjovjekovni” ubacit),  
• burg/plemićki grad/stari grad/zamak Medved (ovdje nema ponavljanja riječi “grad” s obzirom da i “burg” i “zamak” označavaju isto što i “plemićki grad” tj. “stari grad”, a nema ni vremenske oznake “srednjovjekovni” jer se burgovi grade samo i jedino u srednjem vijeku – kao što nije potrebno reći “antički rimski hram” jer se zna da je on iz razdoblja antike),  
• srednjovjekovna utvrda Medved  (ovdje imamo oznaku vremenskog razdoblja jer sama riječ “utvrda” ne upućuje niti na jedan određeni period, ali isto tako nije potrebno dodavati sufiks –grad na kraju imena)

-kroz cijeli tekst nailazimo na više različitih izraza za jednu te istu stvar: srednjovjekovni utvrđeni grad, srednjovjekovna utvrda i samo utvrda. Što ne bi bilo bolje, jasnije i jednostavnije odabrati jedan naziv (bilo to burg, plemićki grad, stari grad ili srednjovjekovna utvrda) i koristiti ga kroz cijeli tekst? Ne može nešto prvo biti srednjovjekovni utvrđeni grad, pa srednjovjekovna utvrda pa samo utvrda. Kao da npr. neku manju crkvu u istom tekstu zovemo “crkva”, “crkvica”, “kapela”. Il’ je jedno il je drugo. Ne može oboje. Naziv treba odabrati na početku teksta i onda ga se držati k’o pijan plota, a ne glavinjati okolo kroz terminologiju! :-)

-u prvoj rečenici nailazimo i na te popularne Tatare. Opet ti famozni Tatari! I o tome sam već pisala (više ovdje) pa neću ponavljati. A svaka čast za Upravu Parka prirode što “zna” da nisu Tatari nego Mongoli! Da nije smiješno bilo bi sramotno i žalosno.

-u drugoj se rečenici spominje “klasična srednjovjekovna utvrda”. Burgovi iliti srednjovjekovne utvrde su moja specijalnost. Područje interesa. U prijevodu, pročitala sam tonu (stručne i manje stručne) literature na tu temu. Ali još nisam čula da postoji “klasična” i samim time i “neklasična” srednjovjekovna utvrda. Il’ je srednjovjekovna tj. burg (ili wasserburg ili varijacija na temu) ili nije (tj. pripada nekom drugom razdoblju). Ja bih napisala da Medved posjeduje (doslovno) sve arhitektonske elemente jednog burga (bez klasičan, neklasičan ili neki deseti). A onda slijedi nabrajanje. Ako se navode 2 branič kule, zašto ne piše da postojei  2 palasa? Usto, rečenica je tako koncipirana da bi netko neupućen mogao pomisliti da burg uvijek ima 2 branič-kule (a može biti i bez nje).

-kapela sv. Filipa i Jakova je romaničko-gotička (kako sam gore napisala) i ima elemente i jednog i drugog stila tako da mi nije jasno zašto je ovo “romaničko” izbačeno kad se njezin značaj temelji upravo na tom prijelaznom stilu

-također, ne želim umanjiti vrijednost Medvedgrada, ali o bivanju najznačajnijim primjerom burga u kontinentalnoj Hrvatskoj bi se dalo raspravljati. Tim više što Medved nije očuvan nego rekostruiran, što se ne bi moglo reći za npr. Trakošćan i Stari grad u Varaždinu koji možda imaju nove elemente dograđivane tijekom stoljeća, ali su u potpunosti očuvani. Ako se htjelo reći da je najznačajniji primjer burga očuvanog u IZVORNOM obliku i bez kasnijih dogradnji, onda je tako trebalo i napisati.

-i posljednja kritika na tablu: prijevod na engleski je smijurija za sebe, a posebno se ističe izraz “guard towers” koji jasno ukazuje na to da prevoditelj ne zna ništa o terminologiji srednjovjekovne arhitekture (a ako ne zna, trebalo je pitati nekoga tko zna). Naime, branič-kula se na engleskom kaže “keep”. Upravo je “keep” najraniji tip zidanog burga u Europi. Samostojeća branič-kula koja porijeklo vuče od sličnog drvenog utvrđenja “motte”. 

zgodan i prilično jasan crtež drveno-zemljane utvrde tipa "motte and bailey" (jasno je označen naziv branič-kule = "keep")

Probajte u Google Images upisati “castle guard tower” i “castle keep” pa ćete vidjeti razliku u slikama. “Guard tower” se može primijeniti na nekakvu stražarnicu, ali ne i na branič-kulu. Nipošto.

Zaključak: jedino što na tabli valja je tlocrt i to samo zato što ga nije izradio autor table, već on prikazuje stanje nakon istraživanja 1986. (izvor: D. Miletić, M. Valjato-Fabris: Kapela sv. Filipa i Jakova na Medvedgradu). Svaka čast, palac gore! Samo nastavite tako, a mi ćemo i dalje tražit (točne) informacije negdje drugdje!

I na kraju nam preostaje samo da se vratimo na apel iz naslova:

VRATITE NAM MEDVEDGRAD! Onakav kakav je nekad bio. Dostupan svima i u svako doba s neokaljanim duhom prošlosti.

View Medvedgrad in a larger map