Bedemgrad je jedan zgodan i lako dostupan “burgić” na
Krndiji nedaleko od Našica. Na Bedemgradu smo bili dva puta. “Davne” 2006. i
ove godine na proljeće. Post je malo čekao s objavom, kao što čeka i cijela
“hrpetina” drugih da uhvatim malo slobodnog vremena za pisanje, slaganje slika
i svega drugoga… :-(
Pri prvom obilasku uspon smo započeli na glavnoj cesti
Slavonski Brod – Našice, iz mjesta Gradac, za putokazom koji se pojavi onako
odjednom uz cestu, bez nekog posebnog mjesta za parkiranje pa nabrzaka se okolo
traži ugibalište. Srećom, ima jedno u blizini :-). Ne sjećam se baš tog puta
osim da mi činio strm i naporan. No, treba uzeti u obzir da te godine nisam
bila u nikakvoj formi, kondicija na nuli i tako to (uzrokovano 8-mjesečnim
stajanjem na terenu i jako malom količinom kretanja) tako da danas put možda
više uopće ne bih smatrala teškim… Ali, loša sjećanja dugo traju, pa smo za
ovogodišnji uspon odabrali put koji ide od izletišta Paulinovac, koje se
također nalazi uz cestu za Našice, ali nešto južnije od Gradca. To je lijepa
livada u šumi s klupama za odmor i izvorom.
Od Paulinovca do pod sam burg vodi krasan kolni put koji se odvaja od puta/ceste Paulinovac - Lončarski vis sjeverno od izletišta. Put je lijepo položen, bez gotovo ikakvih uspona i silazaka (ako ih je bilo, nisam ih uopće doživjela). Prekrasna lagana šetnjica od niti sat vremena. Onako laganini, ugodno, pogodno za sve. I lijepo je bilo prići Bedemgradu s “boka” i vidjeti položaj s druge strane.
Paulinovac |
Paulinovac |
Paulinovac |
Od Paulinovca do pod sam burg vodi krasan kolni put koji se odvaja od puta/ceste Paulinovac - Lončarski vis sjeverno od izletišta. Put je lijepo položen, bez gotovo ikakvih uspona i silazaka (ako ih je bilo, nisam ih uopće doživjela). Prekrasna lagana šetnjica od niti sat vremena. Onako laganini, ugodno, pogodno za sve. I lijepo je bilo prići Bedemgradu s “boka” i vidjeti položaj s druge strane.
Pod burgom se kolni put križa sa stazom kojom smo došli prvi
puta. Tog izlaska na cestu se živo sjećam (bilo je nešto u stilu “Ma otkud
dolazi ova super cesta, a mi idemo ovom groznom, strmom vododerinom!”). I ovdje
putokaz prema burgu kaže “Bedemgrad 10 minuta”. Hm… možda. Ako glumimo
specijalce i idemo, ne četveronoške, nego puzeći. S puškom u zubima i
naprtnjačom na leđima. Do burga nam je trebalo ravne 2 minute. Da, dvije
minute. Baki ili djedu sa štapom/štakama bi možda trebalo….. 7, ajde 8. Malo
karikiram, ali stvarno ne mogu zamisliti osobu koja bi dopješačila do tuda, a
da joj onda za uspon treba 10 minuta. Minute se mogu eventualno nakupiti
poduljim fotografiranjem flore, faune, neba i samog burga kad se već do njega
dođe. Tih 10 minuta nam je uljepšalo cijeli dan :-D :-D :-D
Staza prilazi burgu s južne strane. Prvo uočavamo, naravno, ulaznu branič kulu, okrenutu “licem” prema zapadu, koja je jedini bolje sačuvani dio burga. O samom burgu nešto više mrvicu kasnije….
ovdje napuštamo cestu i krećemo na famozni 10-minutni uspon :-D |
Staza prilazi burgu s južne strane. Prvo uočavamo, naravno, ulaznu branič kulu, okrenutu “licem” prema zapadu, koja je jedini bolje sačuvani dio burga. O samom burgu nešto više mrvicu kasnije….
Ispred burga nalazi se fenomenalno, veličanstveno, ogromno
stablo …. nečeg …. kojem, naravno, netko nije mogao odoljeti (as usual) te se
opet i nanovo potvrđuje da smo potekli od majmunčića :-P.
Pokraj stabla je tabla (gle, rima!) s dosta iscrpnim podacima o burgu – kopije novinskih članaka, malo izblijedjele doduše, ali ne sumnjam da će biti zamijenjene kad postanu nečitke. I ono najvažnije – lijepe klupice i stolovi da čovjek može pošteno sjest i nešto prigrist. Onako gospodski, okružen prirodom i svježim zrakom koji tako dobro otvara apetit. Pogotovo nakon šetnjice. S obzirom da ovuda prolazi Slavonski planinarski put te Našički planinarski put, ovakvo lijepo odmorište zaista dobro dođe. No, prije klope je prvo uslijedio standardni photo-session (burga), a tek potom klopa. Prvo “posao”, a onda uživancija. :-D
stablo s majmunčićem :-P |
kako namamiti majmunče? s hranom i kavom, naravno! |
Pokraj stabla je tabla (gle, rima!) s dosta iscrpnim podacima o burgu – kopije novinskih članaka, malo izblijedjele doduše, ali ne sumnjam da će biti zamijenjene kad postanu nečitke. I ono najvažnije – lijepe klupice i stolovi da čovjek može pošteno sjest i nešto prigrist. Onako gospodski, okružen prirodom i svježim zrakom koji tako dobro otvara apetit. Pogotovo nakon šetnjice. S obzirom da ovuda prolazi Slavonski planinarski put te Našički planinarski put, ovakvo lijepo odmorište zaista dobro dođe. No, prije klope je prvo uslijedio standardni photo-session (burga), a tek potom klopa. Prvo “posao”, a onda uživancija. :-D
kula iz svih smjerova :-) |
Dakle, da kažemo nešto i o tom Bedemgradu....
-kako je već
rečeno, nalazi se na Krndiji iznad sela Gradca, na teško pristupačnom položaju
iznad stare rimske ceste Inicero (nalazio
se nedaleko Požege) – Stravianis
(vjerojatno nedaleko Našica) – Mursa
(Osijek) koja je spajala savsko i dravsko područje (to je ta krasna cesta kojom smo došli) – u okolici burga su nađena
3 značajna nalaza iz rimskog razdoblja: zavjetna ara, nadgrobni spomenik i
rimske opeke s oznakom II. legije)
-burg se nalazi na 407 m n/v, na prilično zaravnjenom terenu, približno je kružnog
tlocrta i okružen je opkopom
-osim ulazne branič kule, sačuvalo se prilično malo ostalih
zidova dok je jarak odlično očuvan
jarak, pogled s drveta :-D |
-kula Bedemgrada je možda najstariji sačuvani primjer ulazne kule. Građena je od klesanaca i lomljenca s mjestimičnom uporabom opeke, a izvana je ulaz naglašen kontraforima. Imala je 6 etaža (prizemlje i 5 katova), a ulazni prostor je zauzimao prizemlje i prvi kat te su se vrata protezala kroz obje etaže. Ulazilo se preko pokretnog mosta s “vučjom jamom” (pokretni most je premošćivao opkop ispred kule te dodatnu jamu u samom prostoru kule tj. prokop između ulaza i dvorišta) za čije su dizanje služili parovi kolotura na vanjskoj i unutarnjoj strani zida. Vučja jama je predstavljala dodatno osiguranje u slučaju probijanja dignutog mosta i vrata. Od drugog do četvrtog kata nalaze se visoke strijelnice klinastog tlocrta iz kojih se moglo djelovati i bočno na obrambene zidine (flankirna obrana) – one tako čine svojevrsnu posebnost jer se na većini burgova ulaz branio s vrha zidina te s vrha branič kula. Stoga je bedemgradska kula odličan primjer naprednijeg načina obrane koji je u to doba bio uobičajen na zapadu te u Svetoj Zemlji. Na 4. katu kule nalazio se veći otvor s kamenim klupama dok je 5. kat vjerojatno bio uređen kao obrambeno potkrovlje
ulazna kula sa shematski ucrtanim pokretnim mostom s vučjom jamom |
(Z. Horvat: Ulazi u burgove 12.-15. st.)
branič-kula, detalj ulaza |
-posjed Našice početkom 13. st. drži Jula de genere Khán koji
u 1. pol. 13. st. daje dio posjeda templarima, a nakon ukidanja templarskog reda početkom 14. st.,
kralj Karlo daje (vraća) Aleksandru de genere Aba
posjed Našice 1310., a 1312. i posjed sv. Martin uz dozvolu da ovdje sagradi
utvrdu – vjerojatno se radi upravo o Bedemgradu. Dakle, prvi vlasnici i
graditelji su našićka obitelj Abe de genre Khan koji u Našice
dovode templare (grade crkvu sv. Martina sa samostanom) i franjevce (podižu svoj samostan i crkvu Presvetog Trojstva) – obje građevine i Bedemgrad pokazuju slične graditeljske karakteristike što se može povezati s majstorima iz cistercitske škole gradnje (cisterciti su bili duhovni oci templara) – cistercitske graditelje su u Našice doveli templari. Kako je već spomenuto, visoke strijelnice na branič-kuli Bedemgrada su tipične za
onodobne križarske utvrde u Svetoj Zemlji i u zapadnoj Europi dok se kod nas javljaju znatno
kasnije
-Abe su početkom 15. st. sudjelovali u građanskom radu kao pristaše Ladislava Napuljskog protiv kralja Sigismunda Luksemburškog, pa zbog izdaje gube posjed 1403. kada kralj daje Bedemgrad obitelji Lacković.
branič-kula, detalj strijelnica s vanjske strane |
-Abe su početkom 15. st. sudjelovali u građanskom radu kao pristaše Ladislava Napuljskog protiv kralja Sigismunda Luksemburškog, pa zbog izdaje gube posjed 1403. kada kralj daje Bedemgrad obitelji Lacković.
-Lackovići već
1405. Bedemgrad i Našice mijenjaju s kraljem za posjed u Ugarskoj, pa kralj
posjed prodaje 1407. palatinu Nikoli Gorjanskom i njegovom bratu Ivanu
-Gorjanski drže
posjed tijekom cijelog 15. st., a nakon smrti posljednjeg Gorjanskog, Joba,
njime gospodari njegova udovica, sestra Lovre Iločkog. Vlasnik posjeda je
kratko vrijeme bio i Ivaniš Korvin, a nakon njegove smrti ga, 1506., preuzima
Lovro Iločki.
-nakon nekoliko
neuspješnih pokušaja tijekom više godina, Turci, pod vodstvom velikog vezira
Ibrahim-paše, osvajaju burg 1541. na povratku sa zauzimanja Budima – sultan
Sulejman tada daruje posjed Ibrahim-paši
-Turci drže
Bedemgrad do 1687. kada general Dunewald osvaja bez borbe i Bedemgrad i Našice
koje su Turci napustili
-u sljedećim
desetljećima i stoljećima, Bedemgrad je u potpunosti napušten i prepušten
propadanju dok se Našice razvijaju te 1811. moćni grofovi Pejačevići u njima
podužu barkoni dvorac s perivojem koji je 1909. obnovljen da bi postao jedan od
najljepših dvoraca u Hrvatskoj
I što još
reći.... poslikali sve nanovo, fino se najeli i odmorili, i krenuli nazad prema
Paulinovcu... Eh da, i to s parom sunčanih naočala viška koje smo našli u
najvećem gustišu i kupinama. Pitamo se još uvijek kako su tamo dospjele. Mi smo
se provlačili radi boljeg kuta za fotografiranje, ali to je naša profesionalna
deformacija.... a netko drugi... i to žena.... hmmmm :-P Sve u svemu, lijep i
nenaporan izlet. Obavezno posjetiti ako ste u okolici! :-)
No comments:
Post a Comment