30 August 2011

Velicanstveni Veliki Kalnik

Na južnim obroncima Kalničkog gorja, sjeverno od sela Kalnik i oko 20 km sjeverno od Križevaca, na klisuri visine 640 m, smjestio se burg Veliki Kalnik. Nalazi se na odličnom strateškom položaju i nadzirao je put preko Kalničkog gorja.

pogled s juga na Veliki Kalnik

Ovo velebno zdanje, s najstarijim dijelom navrh klisure i novijim dijelovima koji kao da izlaze iz nje, bilo je praktički neosvojivo. Mislim, pa tko bi uopće mogao zauzeti nešto sagrađeno na ovakvom mjestu? Burg doslovno izgleda kao da je prirodni nastavak stijene, kao da je srastao s njom iliti kao da izrasta iz kamena. Sjećam se, kao da je jučer bilo, svog prvog posjeta Kalniku. Kad smo napokon došli pred njega, zinuli smo od čuda. Ko buldogu u crtiću, bijasmo vilica obješenih do poda. Pred nama ogromna stjenčuga, a iz nje “raste” burg. I tople jesenske boje nježno zaokružuju cijelu sliku, nekako nadnaravnu. Mislim da nigdje (bar ne u kontinentalnoj Hrvatskoj) nisam vidjela djelo ljudskih ruku koje bi me toliko dojmilo. Da, Okić jest moj najdraži burg, i on isto kao da raste iz stijene, ali je puno manji i manje impresivan. I Trakošćan isto volim, onu romantičnu ljepotu i sklad burga, perivoja i jezera. Ali Kalnik je stvarno nešto posebno. Čovjek stane i zapita se: “Ma kako su oni to sagradili? Kako su dovukli to kamenje tamo gore?”.  I to u ono davno doba. Danas bi takav poduhvat koštao …. ma ne mogu ni zamislit koliko.  

pogled na Veliki Kalnik s parkirališa ispred planinarskog doma

No, ukratko, Kalnik se zaista mora posjetiti. Tim više što je vrlo pristupačan: automobilom se, po uskoj, ali asfaltiranoj cesti, može doći pod sam burg gdje se nalazi Planinarski dom Kalnik. Dom je prilično velik, stalno je otvoren i opskrbljen jelom i pićem (osim u trenucima nestanka struje :-) što se dogodilo za vrijeme našeg posjeta, no za to nije kriv nitko drugi osim HEP-a), a nudi i uslugu noćenja.

planinarski dom na Kalniku

 Od parkinga ispred doma do ulaza u Veliki Kalnik možete doći i žmirečki. Treba samo preći cestu i napraviti par koraka. I dolazite ravno pred ulaz u donji, novi dio burga. 

ulaz u burg

Ako se želite uspeti do starog dijela, samo pratite puteljak, koji vodi kroz dva palasa u obliku kule, do vrha klisure. 

dva gotička palasa u obliku kule

Pogled odozgo je super, ali oni sa strahom od visine se trebaju pripremiti na prijelaz preko hrpta do najstarijeg dijela burga – prijelaz je osiguran žičanom ogradom, ali put do dolje je daaaaaleko i noge ne slušaju baš uvijek ono što im glava nalaže – znam po sebi :-).

pogled s najstarijeg dijela na uzak hodnik preko hrpta i gornji palas

I s obzirom da tako hopšemo po njegovim ponosnim zidinama, bilo bi u redu i da nešto naučimo o tom Velikom Kalniku:
-pripada među najstarije burgove sjeverne Hrvatske, a građen je u tri faze
-najstariji dio je sagrađen u doba provale Mongola, nalazi se na najvišoj stijeni i od njega su se sačuvali samo temelji

najstariji dio burga na vrhu klisure

-od najstarijeg dijela vodi uzak hodnik po hrptu klisure do gotičkog palasa u obliku kule čiji su ugolovi pojačani tesanim kamenjem, a južna fasada s dva gotička kontrafora dok su u unutrašnjosti sačuvana vrata s gotičkim dovratnikom koja vode na kameno kružno stubište između prizemlja i prvog kata

vrata s gotičkim dovratnikom
kružno kameno stubište u zidu

-ispod ove kule se nalazi "donji palas", također u obliku dvokatne kule, građen u istom razdoblju
-u podnožju klisure se nalaze ruševine raznih zgrada, među kojima i ostaci kapele sv. Katarine koja je možda sagrađena još u doba romanike

ostaci kapele sv, Katarine i okolnih zgrada

-nešto južnije su otkriveni ostaci renesansnog kaštela

Slijedi kratki povijesni pregled :-)
-mjesto na kojem se nalazi burg, kao i njegova okolica, su bili nastanjeni već u doba prapovijesti i antike
-burg se u izvorima spominje kao Maiori Kemluk, Superiori Kemluk, Nagy Kemluk
-nije poznato kada je sagrađen najstariji dio burga (postoje teorije prema kojima Kalnik postoji već u doba hrvatskih narodnih vladara tj. u 9-11. st.), a u izvorima se prvi puta spominje 1243. u vlasništvu kralja, a navodi se njegova uloga u borbi protiv Mongola

pogled s vrha na novi, ulazni dio burga

-legenda kaže kako se kralj Bela 1241., bježeći pred Mongolima, sklonio u Kalnik. Mongoli su opkolili utvrdu pokušavajući opsadu izmoriti glađu, no seljaci su potajno braniteljima i kralju donosili šljive pa su Mongoli, nezadovoljni neuspjehom, napustili kraj. Kralj je kasnije nagradio seljake podijelivši im plemstvo, a križevački purgari ih, iz zavisti i zlobe, počeše nazivati "šljivarima"
-sredinom 13. st. kralj daruje Kalnik banu Dionizu Ochuzu
-1270. kralj Stjepan poklanja burg banu Rolandu od plemena Ratoldova, a nakon izumrća obitelji ponovno je u vlasništvu kralja do 1427. kada ga kralj Žigmund Luksemburški prodaje zagrebačkom biskupu Ivanu Albenu.
-burg kasnije često mijenja gospodare (knezovi Celjski, Matija i Ivaniš Korvin, obitelji Orehoczy, Drašković, Keglević, Patačić...), a posljednji je obitelj Ožegović
-sredinom 15. st. je utemeljena Križevačka županija, a ukinuta župa Veliki Kalnik pa burg počinje gubiti na važnosti, a postepeno se razvija trgovište u Brezovici ispod Velikog Kalnika (danas selo Kalnik)
-kaštel se spominje 1685., a sagradila ga je obitelj Orehoczy
-1731. se spominju tri utvrde u Kalniku od kojih su dvije porušene, a jedna je ruševna


View Kalnik in a larger map

30 July 2011

Mali Kalnik

Na južnim obroncima Kalničkog gorja, na vrhu teško pristupačne klisure (460 m n.v.), SZ od sela Vojnovec Kalnički (oko 20 km SZ od Križevaca), smjestio se burg Mali Kalnik. Nekada je jedini  prilaz burgu bila strma rampa po sredini klisure (od zapada prema istoku), no danas se do njega može doći i putem koji prilazi vrhu klisure s istoka (iz Vojnovca Kalničkog; nama je od polja gdje smo ostavili auto do burga trebalo oko 30 minuta).

pogled s Malog Kalnika prema JI (i polju gdje ostavismo auto :-) )

Nekadašnji prilazni put po klisuri (od zapada prema istoku) vodi kroz procijep u stijeni gdje su vjerojatno bila vrata i pokretni most nakon kojeg su bile stepenice u stijeni i drugi pokretni most koji je vodio u ulaznu kulu. Uz prilazni put, u podnožju klisure, se nalaze slabi tragovi uklesanih pomoćnih zgrada poput spremišta, radionica i štala. S obzirom na odličan položaj, burg osim ulaza vjerojatno nije imao izvedene neke posebne obrambene “uređaje”.

prilazni put po hrptu klisure, u pozadini ostaci ulazne kule

Od ulazne kule sačuvani su samo temelji, a žalosno je što je kula još početkom 20. st. bila sačuvana u visini od 2 kata te koliko se urušila u posljednjih 100 godina. Očito nitko nije smatrao važnim spriječiti njezino urušavanje. :-(((( Na starim slikama vidljive su gotičke karakteristike: u donjoj etaži uski gotički prozori, a u gornjoj široki prozori s gotičkim križem. No sačuvani zidovi su vrlo tanki i odaju romanički način gradnje.

Mali Kalnik, oko 1910.
Mali Kalnik, 1970.
*obje fotografije su iz članka Drage Miletića "Plemićki grad Okić"

Mali Kalnik (ulazna kula) danas :-(

Od ostalih su zidova sačuvani samo slabi ostaci, teško vidljivi pod vegetacijom. Tlocrt burga ima oblik nepravilnog polukruga. Zbog nedostatka prostora bio je građen u visinu i vjerojatno je imao prizemlje i 2 kata (osim ulazne kule još je sigurno palas imao 2 kata, a možda i ostali dijelovi burga).

pogled na ostatke ulazne kule iz palasa tj. s mjesta gdje on stajaše
kontrafor na SZ uglu ulazne kule

Klisura na kojoj stoji burg nosi naziv Pusta Barbara i zaštićeni je botanički rezervat: stanište je brojnih rijetkih biljnih vrsta.

južni dio klisure na kojoj je stajao palas
JZ ugao ulazne kule i ostatak podzida na klisuri

U povijesnim se ispravama Mali Kalnik javlja pod imenima Kys Kemluk, Inferiori Kemluk i Minor Kemluk.
Naselje i gospoštija Mali Kalnik se prvi puta spominje 1240. i sredinom 13. st. je u vlasništvu Abrahama i Nikole, sinova župana od Moravča, što potvrđuje i kralj Bela IV. 1250. Sam burg se prvi puta spominje tek 1334. Kroz svoju povijest često mijenja gospodare (zagrebački biskup Augustin Kažotić, ban Nikola Szechy, bosanski ban Vuk Vučić, Barbara Celjska oko 1408., Katarina Celjska 1456.-1461., Jan Vitovac 1461.-1470.) te dolazi u sve užu vezu s Velikim Kalnikom.

pogled s M. Kalnika na vrh Kalničkog gorja (antena)

1599. burg otkupljuje Franjo Orehoczy pa su oba Kalnika sjedinjena u jednom posjedu s obzirom da je Franjo od 1596. do 1608. suvlasnik Velikog Kalnika
Sredinom 17. st. se gradi "curia Reka", a zatim, između 1650. i 1663., Vladislav Orehoczy ml. podiže dvorac u Gornjoj Rijeci pa burg gubi svoju ulogu sjedišta gospoštije te je u 18. st.  posve ruševan.


View Kalnik in a larger map

24 July 2011

Oštrc - flora i fauna

Evo da se napokon nadovežem na prošli post o Oštrcu. Kako sam u njemu već navela, Oštrc je poseban upravo zbog svoje raznolike flore. A gdje je flora, tu je i fauna, pogotovo ona mala, leteća. :-)
Pa slijedi niz fotkica raznog cvijeća i leptirića (prisutnih krajem lipnja i početkom srpnja).  Nekim čudom leptire razlikujem dok je neko cvijeće imenovano, a neko nije... Ipak sam ja arheolog, a ne botaničar. :-) 
No, ionako je poanta u slikicama i ljepoti cvijetića, a manje u njihovom nazivu, zar ne? Stoga uživajte u krasnim bojama i oblicima livadnog/šumskog cvijeća, a koga briga kako se ono zove. :-)
 
arnika i osica

iglica crvena (djevojačko oko)

crnkasti šarenac

arnika

arnika i livadna ivanjska ptičica

bijeli šumski vratar
divlja grašica (ajčica)

lastin rep
riđi debeloglavac

bijeli šumski vratar u njinja kamuflažnom izdanju :-)


ranjenika (belodin)

ljiljan ispred PD Veliki dol


žuta ružica


ivančica

obični žućak (ženka)

pjegavac

pjegavac

smrekasta mlječika (kasna faza)

vasiljak

crnkasti šarenac

plavičje

17 July 2011

Ostrc - ostra ljepota Samoborskog gorja

Samo 25 km od Zagreba, u središtu Samoborskog gorja, nalazi se prirodna ljepota zvana Oštrc. Ime, naravno, dolazi od oblika najvišeg vrha kojeg karakteriziraju strme padine i djelomično stjenoviti greben. Zbog svoje ljepote, masiv Oštrca je vrlo omiljen među planinarima, no na njemu nikad nećete naći takvu gužvu kakva je, naravno, na Medvednici. 

vrh Oštrca (desno) i Plješivica (lijevo), pogled s Ptičjeg brijega

Prednost Oštrca je i njegova pristupačnost: okružen je dvjema cestama kojima prometuju autobusi, a osobnim automobilom ili terencem se može doći do sva tri planinarska doma (Šoićeva kuća, PD Veliki dol, PD Željezničar na Oštrcu). I pješački prilazi su vrlo brojni, pa se za svakoga može naći ponešto.

Najkraći, ali i najstrmiji, je uspon iz Ruda za koji je potrebno oko 1h (od autobusnog stajališta). Iz Ruda se može na Oštrc i zaobilazno preko planinarskog doma na Velikom Dolu. Od Šoićeve kuće može se do Oštrca preko burga Lipovca, a za uspon je potrebno oko 1.5 h. Oni koji vole duže “šetnje” mogu na Oštrc iz Samobora preko brda Palačnik, a za to će im trebati dobrih 2-2.5 h.

Autom se do Velikog dola može doći dobrim kolnim putem iz Gregurić-brega – s ceste koja iz Samobora vodi u Smerovišće treba skrenuti lijevo u Gregurić-breg i dalje pratiti oznake. Na skretanju je dobro uočljiva tabla za PD Veliki dol tako da se jako teško može put promašiti.

Mi smo pak izabrali prilaz iz Smerovišća, koji prolazi pored PD Veliki dol od kojeg postoje dvije varijante uspona na Oštrc pa jedna može poslužiti za uspon, a druga za silazak i time se, naravno, i više toga vidi. Pa, krenimo redom od samog početka:
U ovoj varijanti uspona autom možete do Smerovišća (do autobusne stanice i gostionice Dumić) gdje treba lijevo uskom asfaltiranom cestom uzbrdo. Auto se može ostaviti i u Smerovišću, ali ja inače ne vidim nikakvog zadovoljstva u hodanju po asfaltu i to bez hlada, pa smo nastavili dokle se moglo. Dalje samo treba pratiti markaciju uz cestu i ne može se zalutati. Visoko u brdu, u jednom se trenutku odvaja na lijevo puteljak prema Oštrcu i Velikom dolu. Na samom početku puteljka može se parkirati: stane jedan veći ili dva manja auta. Ili pak treba potražiti neko proširenje niže/više uz cestu.

prvi dio puta (pogled "unazad")

Spomenutim puteljkom, koji nije tako strašan kako izgleda, oštro uzbrdo kojih 10ak minuta do spajanja puta s cestom iz Gregurić-brijega. Treba ići oprezno jer je put na jednom dijelu dosta sklizak (sitni šljunak, krupni pijesak). Kolnim putem je još par minuta lagane šetnje do doma Veliki dol. Tik prije doma, s lijeve strane, prilazi put iz Ruda.

kolni put za PD Veliki Dol

PD "Ivica Sudnik" na Velikom dolu (530 m n/v) je sagrađen 1963. na temeljima stare kuće Ski-kluba Zagreb, no, zbog nedostatka sredstava, nije nikada posve dovršen. Otvoren je subotom, nedjeljom i blagdanom. Info za kavoljupce: nema espressa, ali kuhaju dobru tursku kavu (koju inače ne podnosim, ali ova je bila sasvim OK).

PD Veliki dol
PD Veliki dol
 
Od Velikog dola treba dalje putem koji iza doma ide prema Oštrcu (ali i Rudama, druga varijanta). Nakon par minuta dolazi se do raskrižja puteva. Ovdje treba izabrati kojim putem ići na vrh. 

raskrižje: lijevo ili desno (lijevo, naravno :-) )

Kako je već spomenuto, postoje dvije varijante: desna je Hofmanov put koji vodi desnim obronkom Ptičjeg brijega., a lijeva je duži, ali zanimljiviji put koji vodi preko travnatih obronaka Ptičjeg brijega. Ovaj potonji smo odabrali za uspon, dok je prva opcija ostavljena za silazak. I dobro smo odabrali! Jer prvi put većim dijelom vodi kroz šumu ili šumarak, dakle ima hlada, i uspon je dosta blag (mi ga nismo ni osjetili). Nasuprot tome, Hofmanov put, iako na početku lijep, širok i u sjeni, većim dijelom vodi po suncu, dosta je strm i sklizak (osipava se zemlja – vododerina) i čini mi se da ga je bolje koristiti za silazak (ali ako imate problema s koljenima, onda je definitivno nepreporučljiv silazak ovim putem) osim ako ne želite potrošiti dodatne kalorije pri usponu :-).

početak "lijevog" puta kod raskrižja
prvi dio puta, izgleda "prašumasto", ali poslije nije tako :-)

U svakom slučaju, priroda uz prvi put je prekrasna: mali šumski proplanci na prvom dijelu puta su pravi mali dragulji sa svojim raznobojnim poljskim cvijećem i šarenim leptirima koji lete od cvijeta do cvijeta. Upravo je ova raznolikost flore (pogotovo proljetne) jedna od specifičnosti Oštrca koja ga čini tako posebnim. 

krajolik uz put
krajolik uz put
i još malo krajolika uz put, sada na sjevernoj strani

Nakon 10ak minuta, s našim se putem sastaje put iz Ruda. U jednom trenutku put izbija na malu čistinu s pogledom prema sjeveru-sjeverozapadu – ovdje se put račva: lijevo za markacijom dalje prema Oštrcu, a desno se može nemarkiranim putem uspeti na Ptičji brijeg (bez brige, nema potrebe vraćati se nazad jer se put kasnije spaja s našim) – tko ima volje, svakako treba otići jer je pogled prekrasan, a flora posebno zanimljiva (mali, zgodni hrastići i raznoliko zanimljivo oblikovano žbunje :-) ). 

pogled s Ptičjeg brijega prema JI
pogled s Ptičjeg brijega prema Zagrebu i Medvednici
pogled s Ptičjeg brijega prema Zagrebu i Medvednici


No, u smjeru prema Oštrcu, treba se uspeti prilično strmim i dosta skliskim puteljkom na vrh Ptičjeg brijega tako da je, ako se vraćate istim putem, bolje prijeći Ptičji brijeg pri povratku.

Ptičji brijeg
Ptičji brijeg
Ptičji brijeg


Par minuta prije PD na Oštrcu, sastaje se naš put s Hofmanovim te s onim odvojkom preko Ptičjeg brijega.

pogled na Plješivicu s početka uspona na Ptičji brijeg (iz smjera Oštrca)

PD "Željezničar" na Oštrcu (691 m n/v) smjestio se na sjevernoj strani najvišeg vrha, na uskom prijevoju gdje se križaju putevi. Iza doma vodi put dalje na vrh Oštrca, a uski kolni put se spušta u Braslovje. Prva kuća na Oštrcu je bila đački planinarski dom sagrađen 1936. da bi između 1946. i 1948. poprimio današnji oblik. Otvoren je subotom, nedjeljom i blagdanom. Izbor jela nije velik (obično se nudi grah, greblice tj. slani kolač od sira, štrudle i još 2-3 mesna jela, svaki puta nešto drugo), ali je hrana ukusna i domaća.

PD "Željezničar" na Oštrcu

Pokraj doma su stolovi i klupe, a ispred kuće je brončano poprsje narodnog heroja Janka Gredelja.

Janko Gredelj

Od doma do vrha Oštrca dolazi se uskim, strmim puteljkom koji je (gle čuda!) vrlo sklizak (osipavaju se zemlja, pijesak i sitno kamenje) te pogotovo može biti opasan poslije kiše. Puteljkom se prvo dolazi do malog platoa s kojeg se pruža prekrasan vidik prema SZ, S, SI i I dok je pogled prema jugu i JI dosta onemogućen bujnom vegetacijom. 

pogled s platoa kod vrha Oštrca
pogled s platoa kod vrha Oštrca

Ako s ovog mjesta pogledate prema sjeveru, uočit ćete čunjasto brdo (pored većeg čunjastog brda, kao da se sakriva iza njega) na čijem vrhu, iz gustog raslinja, sramežljivo proviruju ruševine burga Lipovca

pogled na burg Lipovec

Od ovog platoa treba nastaviti dalje puteljkom oko 1’ do samog vrha gdje se nalazi drveni križ i spomen ploča HPD Japetić postavljena 1953. u povodu 30-te obljetnice osnivanja društva. 

križ na vrhu

Ovdje je vidik dosta ograničen raslinjem. Nešto je bolji pogled na Zagreb i Medvednicu te na zapad i SZ.

još malo pogleda s vrha...

I nakon uživanja u prekrasnim pogledima i finoj klopi, spustili smo se Hofmanovim putem koji izgleda ovako:

Hofmanov put
Hofmanov put
Hofmanov put
Hofmanov put
Hofmanov put na svom kraju (početku) kod Velikog dola

I za kraj još samo napomena za one koji po brdima ne šeću često ili za one koji idu prvi puta: iako su markacije česte i sve je dosta dobro označeno, lako se može skrenuti s puta. Ima dosta nemarkiranih staza koje se odvajaju od markiranih puteva i čak izgledaju “privlačnije” pa lako možete krivo skrenuti/profulati put i umjesto u jednom selu završiti u drugom. Dovoljan je samo znak nepažnje, pogled uperen u pod, zaokupljenost svojim mislima. Ili pak previse priče u hodu :-). Dakle, gledajte kud hodate, manje pričajte, pustite mozak na pašu i uživajte u prekrasnoj prirodi. ;-)

Zbog velikog broja fotki, slijedi zaseban post sa slikicama flore i leteće faune :-)



View Oštrc in a larger map