Vrh
Medviđak i izvor Kupice, dviije totalno različite lokacije međusobno udaljene
oko 30 km cestom, upotpunile su drugi dan našeg jesenskog vikenda u Gorskom
Kotaru. Dan nakon uspona na Tuhobić bio nam je plan popeti se na Medviđak te,
potom, na Veliki Kobiljak koji mu se nalazi nasuprot. No, iako je bilo lijepo i
sunčano dok smo "osvajali" Medviđak, nakon što smo došli na vrh
odjednom se naoblačilo i počelo tako puhati da smo se blago sledili, nije nam
se dalo ni jesti gore, a još manje po tom vjetrometu penjati na Kobiljak. Pa
smo ga ostavili za neko ljepše vrijeme i pobjegli na izvor Kupice. Tamo barem
nije puhalo, a boje jeseni su bile prekrasne. :-)
Medviđak,
naše prvo odredište, je najmarkantniji vrh na granici Gorskog Kotara i Primorja.
Iako nema neku visinu (visok je "samo" 1027 m), vidljiv je i prepoznatljiv
nadaleko, kako iz Gorskog Kotara, tako i s morske strane, zbog svog oblika kamenog
stošca koji se diže s goranske visoravni između Vinodola i Lič-polja.
 |
| pogled na vrh s livadice pod njim |
Karakterističan
je i po kontrastu koji stvara crnogorična šuma, bijela vapnenačka stijena i
netaknuta kraška priroda. Sjeverna je strana pokrivena gustom šumom i kršem
koja je nekoć bila stanište medvjeda pa je vjerojatno tako dobio i ime (još se
naziva i Medvjeđak ili Medvejak). Južna
strana je čista suprotnost jer je okrenuta moru i izložena suncu pa niti
vegetacija nije bujna i nema planinski karakter. Stoga se niti uspon ovom
stranom ljeti ne preporuča, osim vrlo rano ujutro ili u kasno poslijepodne.
I
na Medviđak se može poduzeti nekoliko varijanti uspona. S primoske strane do
njega vodi markirani put (trasa Riječke transverzale) iz Grižana iznad
Crikvenice (3:00 h). S Goranske pak strane postoje putevi iz Liča (2:30 h),
Zlobina – željezničke stanice (1:45 h), od osamljene željezničke stanice
Drivenik (1:00 h) te od tunela kod željezničke stanice Drivenik (1:15). Iz
Liča, preko navedenog tunela, a između Kobiljaka i Medviđaka, vodi makadamska
cesta kojom se može doći do 30' - 40' pod vrh. Kako smo se planirali popeti i
na Kobiljak, a već su bili kratki dani, tako smo zaključili da ćemo autom
upravo tom cestom pa onda prvo na jednu stranu na Medviđak, a onda na drugu na
Kobiljak. Od središta Liča prati se glavna cesta prema jugu i nakon
zadnjih kuća, prije račvanja asfaltne ceste, treba skrenuti desno na makadamsku
cestu prema Vinodolu. Cestom ide i markacija iz Liča, a kasnije se spaja s onom
od ž. st. Drivenik. I upravo je prvo križanje na koje nailazimo ono za
željezničku stanicu Drivenik (desno), a ubrzo dolazimo i do odvojka za Kobiljak
(lijevo). Nastavljamo cestom sve do zavoja gdje se desno (prema zapadu) odvaja
naš put za Medviđak. Markacije su jako dobre i na cesti i na odvojku i ne mogu
se profulati. U blizini je i pogodno mjesto (proširenje) za parking.
 |
| odvojak puta za Medviđak |
Iako za
taj završni dio uspona kažu da je strm, nije bio nešto pretjerano strašan. Šuma
kojom smo prolazili je zanimljiva i plijeni pažnju te ubrzo stižemo na livadicu
pod vrhom, a da se nismo ni "zapuhali".
 |
| križanje puteva na livadici pod vrhom |
 |
| od livadice prema vrhu |
Sad slijedi zabavni dio i
oštri uspon kroz stijene na vrh (za to bi se moglo reći da je strmo 😀 ). Sam
vrh čini stožasta kamena glavica i za uspon na nju se treba, pred kraj,
poslužiti i rukama. Onako tek toliko, "za gušt" reklo bi se. Da malo
začini uspon. :-)
 |
| prema vrhu kroz stijene |
 |
| pogled unazad i moj "supatnik" i žrtva za izlete :-) |
 |
| vrh Medviđak |
Ako
se i zapušete glumeći alpiniste, nagrađeni ste vidikom već tijekom samog
uspona. Vidik s vrha je prekrasan i pruža se na Riječki zaljev i otok Krk,
Kobiljak, Zagradski vrh, Tuhobić, Viševicu i željezničku stanicu Drivenik te
šire.
 |
| pogled prema Sjeveru (u daljini Risnjak, Snježnik...) |
 |
| željeznička stanica Drivenik, za lije, medonje i planinare 😀 |
 |
| pogled na JI |
 |
| more i južni dio otoka Krka |
 |
| Krk - Omišalj i Istra u pozadini (dio Lovran - Mošćenička draga) |
Stvarno šteta što se vrijeme pokvarilo i što smo se tako brzo pokupili.
Mogla bih gore "kampirati" satima i uživati u pogledu. No, što je tu
je, sigurno ćemo Medviđak posjetiti još jednom kada vrijeme bude ljepše i
zadržati se na njemu ipak malo duže jer on to zaslužuje. 😊
 |
| žig - iza stijene ili hop niz stijenu? pa se otkoturaš ravno na/pod vlak 😀 |
 |
| hod po rubu 😉 |
Vraćamo
se do auta, već dobrano gladni, al rekosmo, idemo do Male Lešnice pa ćemo tamo
uz Kupicu negdje jesti.
 |
| Lokvarsko jezero usput, nešto mi je dobro izgledalo danas :-) |
Mala Lešnica je omanje selo s desetak kuća koje se
nekad zvalo Homer po srednjovjekovnoj kovnici i preradi željezne rudače. Do
njega se dolazi cestom iz centra Delnica ili pak, s druge strane, iz Broda na
Kupi.
Izvor
Kupice je zapravo jezerce (slično izvoru Kupe, samo manje) modrozelene boje, a
izvor se nalazi na njegovom dnu.
 |
| izvor Kupice |
 |
| izvor Kupice |
Odmah nakon izvora Kupica postaje rječica, a 3
kilometra nizvodno se ulijeva u Kupu kod Broda na Kupi.
 |
| Kupica nedaleko izvora |
Nakon foto sessiona,
lagana šetnja nazad do kućice i auta pa ajmo još do Velike Lešnice kad smo već
tako blizu (1 km cestom).
Velika
Lešnica je slikovito selo smješteno na obronku Lešničkog Drgomlja. Ima nekoliko
lijepih starih kuća.
 |
| Velika Lešnica |
 |
| Velika Lešnica |
 |
| Velika Lešnica |
Najznačajnija građevina je zavjetna crkva Blažene Djevice Marije od
Krunice (BDM od Čisla, Majka Božja Lesnička) koja spada među najstarije crkve u
Gorskom Kotaru, a sagrađena je u doba kad je ovo područje bilo u posjedu
knezova Zrinskih (koji 1651. podižu zidani kaštel u Brodu na Kupi, a 1670.
zidanu (župnu) crkvu sv. Marije Magdalene). Crkva se spominje u povelji od 12.
veljače 1609. kojom dominikanski vrhovni poglavar Antun de Monroy daje
dopuštenje da se u crkvi na brdu Lisnica podigne oltar u čast Majke Božje od Krunice.
U početku je bila župna crkva dok župa nije prenesena u Brod na Kupi izgradnjom
nove crkve. Tada je brodska crkva smatrana "gospodskom" dok je crkva
u V. Lešnici bila za puk i kmetove.
 |
| crkva Majke Božje Lesničke, južna strana |
Crkva
je smještena uza stari put uz kupsku dolinu prema Brodu na Kupi, na odličnom
strateškom položaju. Vjerojato je stoga masivno građena, a posebno se ističe
zvonik na SI crkve građen kao obrambena kula sa strijelnicama.
 |
| crkva majke božje lesničke, sjeverna strana |
Orijentirana je istok-zapad. Jednobrodna unutrašnjost je jednostavne izvedbe bez
posebnih stilskih ukrasa. No zato se na oltaru nalazi vrijedan drveni kip sv.
Marije s malim Isusom.
 |
| unutrašnjost crkve, škicamo kroz prozorčić 😊 |
Uz
crkvu se veže legenda koja kaže kako je iz nepoznatog sela u Tirolu na lešničko
brdo doletio svijetleći kip što je vidio pastir dok je čuvao stado ovaca. Kad su
ljudi saznali za dolazak kipa, okupili su se te su kip prenijeli na brijeg u
Veliku Lešnicu, no on se odmah vratio na mjesto podno sela s kojeg je bio uzet.
Seljani su ga ponovno odnijeli u selo, ali se kip tri puta vraćao na isto
mjesto. Tek kad ga je jedna pastirica samo odvezla u drvenim kolicima, kip je
ostao u selu i na tom mjestu danas stoji lešnička crkva. Na mjestu nalaza kipa
nalazi se metalno raspelo na kamenom postolju s godinom 1893. To je jedino takvo
raspelo na području ove doline gdje dominiraju drvena raspela. Nažalost, nisam ga ufotkala. 😕
Na kraju smo napravili krug preko Broda na Kupi i vratili se na glavnu (staru) cestu Rijeka - Zagreb i pravac doma....
No comments:
Post a Comment