Kulturna Patrola by Chippewa: Kamengrad (Papuk)

I jedna je godina prošla.... pitam se gdje... ne mogu vjerovati da je toliko prošlo od mog posljednjeg posta! 8 mjeseci poslovnog boravka u Slavoniji, u kući bez interneta, je definitivno ostavilo traga. Al se zato nakupilo materijala – bit će pisanja za vrijeme dugih, hladnih, kišnih, sniježnih i sličnih zimskih mjeseci. Treba nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Pa da počnem s jednim manje poznatim i nepravedno zapostavljenim slavonskim burgom – Kamengrad na Papuku.

Za vrijeme boravka u Slavoniji, Kamengrad smo posjetili dva puta – u zimsko i u rano ljetno doba. I oba puta je bilo vrlo zanimljivo.

Prvi puta, u veljači, snijeg je bio do koljena, grane na stablima obješene do poda pod težinom sniježnog pokrivača, sve onako lijepo, bijelo, sterilno reklo bih se jer osim pokoje životinjice, nitko živ nije prošao onuda prije nas. Bar ne od kad je snijeg pao. Sve to nas nije obeshrabrilo jer smo već polako prolupale od boravka u zatvorenom, od obrade dokumentacije i keramike, od buljenja u sitne ulomke pod slabim svjetlom i šnjofanja laka koji služi za signiranje (označavanje) keramičkih ulomaka. I jedva smo dočekale jedan lijepi, sunčani zimski dan da zbrišemo van.

cesta pod Kamengradom

Prema Kamengradu smo krenule, u punoj “ratnoj” spremi, iz sela Gorji Vrhovci SZ od Velike u Požeškoj kotlini. Lijepa cesta, sada pod sniježnim nanosom, prolazi ispod ruševina burga i nastavlja dalje na SI prema vrhu Papuka. Nakon sat i pol hoda za put od koja 4 km, jedva smo dočekale doći do cilja. Uslijedilo je postavljanje “baze”, paljenje kuhala i kuhanje čaja da se malo ugrijemo. A vjetar koji je, naravno, morao puhati nije nam baš bio od pomoći. Ali, to je sve bilo manje bitno. Nakon kratkog ugrijavanja, uslijedilo je hopsanje po ruševinama (koliko je snijeg i led dopuštao) i standardno fotografiranje.

"piknik" :-)

A evo što, ukratko, znamo o Kamengradu:

uspon prema Kamengradu

Ruševine Kamengrada nalaze se na Papuku, SI iznad sela Kamenski Vučjak i sjeverno od sela Gornji Vrhovci (administrativno pripadaju K. Vučjaku). Utvrda je sagrađena na nepristupačnom mjestu, na nadmorskoj visini od 612 m. Njezine su ruševine najveće u Požeškoj kotlini.

današnji "ulaz" kroz ruševnu JZ kulu vanjskog obrambenog zida

U srednjem vijeku se spominje kao Castrum Kuwar (1420.), Castrum Kew War (1421.), Castrum Kewar (1475.). Ime mu dolazi od mađarske riječi kövár (kameni grad). Burg se ranije nazivao Crkvenik prema srednjovjekovnom nazivu obližnjeg potoka Brzaje. Pretpostavlja se da su prvi graditelji utvrde, krajem 13. stoljeća, bili braća Filip i Lovro, požeški župani iz roda Rad. Prvi puta se spominje 1421. kad je u vlasništvu Nikole Treutula, bogatog plemića požeške i vukovske županije. Nakon njegove smrti, palatin Gorjanski dosudio je burg kralju s tvrdnjom da je bio Treutulu samo poklonjena, no Treutulov zet, Petar Čeh Levanjski, se ipak domogao Kamengrada. Početkom 16. st. vlasnik mu je kralj Ivan Zapolja, a zatim kralj Ferdinand I. On ga daruje 1528. Ivanu Hoberdancu, a 1535. odstupa kralj svoja prava Franji i Đuri Tahyju. Franjo Tahy si je dao potvrditi posjed i 1564. iako je burg već bio u turskim rukama. Prema kronici Ivana Tomašića, Kamengrad je izdajom pao Turcima u ruke 29. 08. 1536. Inače se smatra da su Turci osvojili Kamengrad 1537. (prema drugim izvorima 1539). Turci su u utvrdi dosta dugo imali svoju stalnu posadu sastavljenu od 35 konjanika i 50 pješaka (martolosa). Kamengrad je oslobodio ban Nikola Erdödy krajem 1687. uz pomoć domaćih ustanika. Djelomično je razoren u borbi s carskom vojskom, a potom je i napušten. Podaci carskog službenog popisa iz 1702. spominju ga kao ruševinu.

pogled iz središnjeg dijela burga na JZ kulu vanjskog obrambenog zida

Kamengrad se nalazi na velikom čunjastom brdu strmih strana. Sastoji se od središnjeg objekta s unutrašnjim dvorištem te vanjskog obrambenog zida ojačanog sa šest polukula. Iako se spominje već u 15. st., na njemu nema ništa iz tog vremena, osim spolija ugrađenih u kasnije zidove. Samim time baš i nije pravi srednjovjekovni “burg”, no nije niti renesansni kaštel. S obzirom da se smatra da je sagrađen već u 13. st., ipak ga radije nazivam burgom (ili neutralnim nazivom “utvrda”) nego nekako drugačije.

Konačni izgled utvrdi, čije ostatke danas vidimo, dao je početkom 16. stoljeća tadašnji vlasnik Ivan Zapolja. Za razliku od drugih utvrda u području Požeštine, Kamengrad je oblikovan s više građevinarskog umijeća i tehnike građenja.

palas, pogled iz unutrašnjeg dvorišta

Ulaz u kompleks utvrde nalazi se na sjeverozapadu gdje se, kroz stražarnicu, ulazilo u vanjsko dvorište s cisternom u istočnom dijelu (danas se ulazi kroz ruševnu JZ polukulu vanjskog bedema). Od šest polukula vanjskog obrambenog zida, dvije se nalaze na jugu, jedna na JZ uglu zidina, jedna na JI uglu zidina, jedna na istoku gdje zidine oblikuju oštri šilj(ak) te jedna na sjeveru. Svojim oblikom i razmještajem, ove polukule podsjećaju na talijansku renesansnu koncepciju koja se javlja u kontinentalnoj Hrvatskoj u 1. pol. 16. st.

palas, detalj

palas, detalj unutrašnjeg zida

U središtu vanjskog dvorišta nalazi se jezgra utvrde (središnji objekt) koji u tlocrtu ima oblik nepravilnog četverokuta s manjim unutrašnjim dvorištem. Ulaz je bio na sjevernoj strani gdje se nalazi ulazna kula, sačuvana do visine od 15 – 20 m. Ulaz u kulu bio je izveden preko pokretnog mosta koji se vjerojatno spuštao na neku vrst drvene konstrukcije ispred kule. Ulazni prostor zauzimao je prizemlje i prvi kat, a vrata su se protezala kroz obje etaže. Niša ulaznih vrata je bila presvođena segmentnim nadvojem. Ulaz je bio dodatno osiguran okomito posmičnom rešetkom ugrađenom u utore u kamenom okviru. Takav je način zatvaranja ulaza u nas dosta rijedak. Na ulazu su još stajala i zaokretna krila vrata. Prednji zid kule je do pola visine kos, a iznad je prostorija iz koje se vjerojatno upravljalo dizanjem vrata. U središnjem dijelu su bile i stambene prostorije, a za komunikaciju između prostorija prvog kata je služila drvena galerija na kamenim konzolama. Ovaj dio utvrde je građen od kamena lomljenca, a kutni dijelovi te otvori prozora i vrata izvedeni su kamenom klesancem od škriljavca. Za obradu dovratnika još i danas sačuvanog središnjeg zida upotrijebljen je pješčenjak. Kao vezivni materijal korišten je pijesak pomiješan s vapnom koje se "gasilo" u blizini građevine.

ulazna kula, dvorišna strana

Arhitektonski gledajući, postoji sličnost Kamengrada i kaštela Dubrave kraj Čazme gdje je Zapolja izabran za hrvatskog kralja 1527. Možda je nastanak Dubrave i Kamengrada bio posljedica političkog saveza Zapolje i Šimuna Erdödyja, zagrebačkog biskupa i vlasnika Dubrave te velikog Zapoljinog pobornika... no tko će ga zasigurno znat :-)

I tako je polako došlo proljeće, pa skoro i ljeto, a mi zaključile kako bi mogle posjetiti Kamengrad još jednom. Da vidimo kako izleda bez snijega… i zaključak je: bolje je pod snijegom – burg je toliko zarastao da smo se jedva uspjele probiti kroz koprive i drugi korov do vanjskog dvorišta uz pomoć mačete i planinarskih štapova! Malo smo obišle burg s vanjske strane zida, uspjele ući u dio dvorišta pored cisterne, ali do same jezgre burga nije bilo šanse da dođemo. Možda da smo imale flaksericu. Ili motornu pilu… A kad su se pojavili i stršljeni, definitivno je bilo vrijeme da damo “petama vjetra”! Ovako je to izgledalo: